РТВ Теорија и пракса

Ljuba je Ljuba: njegova hirovitost može da odvuče u neočekivanom pravcu. Ali, bez obzira na to tekst PRIPOVEDAČA nema psihologiju živog lika, karaktera, Ima stavove, a to je nešto drugo. Male, leteće ličnosti, obeležene su osobinama, likovi iz naroda, s karakteristikama određenih lokaliteta. To su osetljive stvari. Tu imitiranju nema mesta. Osećam potrebu za dokumentamošću. Evo šta mislim: sve to što okružuje PRIPOVEDAČA, zvučni pejzaž, leteći likovi, glasovi, sve to treba da odiše dokumentarnošću. Kao da je o dokumentamoj drami zaista i reč. Moram to sve vreme imati na umu prilikom pravljenja podele i, naravno, kasnije prilikom snimanja... Stiglo mi je pismo od Zvonka: Beograd, 10.12.1984. Dragi Arsenije, upravo sam dobio tvoje pismo: odmah ti odgovaram (posle konsultacije sa Nedom). Dakle: Pripovedac je jedan glas, Čovek - drugi, a Žena-pripovedač - treći. (Žena se može podeliti u dva glasa). Mislim da je Nedina distinkcija oko dva glasa Pripovedača valjana: muški je aktivan registrator događaja, neko ko se seća i pripoveda. Žena je kontemplativnija, to je ono što obrubljuje misli, ono u senci, naličje događaja. (Tako bi bar trebalo da bude u interpretaciji.) Od ideja za glumce ja lično nemam nije dnu: sve je to, naime, u tvojim (majstorskim) rukama, i najbolje je da ti to obaviš prema vlastitom viđenju cele stvari. (Neda predlaže, a ja se sa tim manje-više slažem, sledeća tri niza mogućih glasova: za Pripovedača - Branko Pleša, Petar Baničević, Ljuba Tadič, Miša Janketič, Gojko Šantić, ili neko mlađi; za Čoveka - Zoran Radmilović, Predrag Laković; za Ženu - Ljiljana Dragutinović, Gorica Popović. Više od glasova mene lično brinu zvuci koji valja da budu dobro snimljeni i atraktivni sami po sebi: dakle, pravo teljenje krave, pravi seoski miljei, itd. Srdačno te pozdravlja, Zvonimir Kostič. Mali nesporazumi, ali svejedno. Drago mi je da Zvonko insistira na verodostojnim zvucima. Autor je drame - i

118