РТВ Теорија и пракса

jednom goluba uhvačenog u zamku kako ga njegovi iz jata kljunovima biju u glavu. Objašnjenje sam našao kod Konrada Lorenca.) Je li to eutanazija, to javno, sveopšte šegačenje s ostatkom jedrlog mentaliteta u raspadanju? Glumac koji igra ličnost iz određenog kraja, posebnih odlika, gde je jezik onaj vidljivi deo, površinski sloj mentaliteta, kao što je to nekad bilo odelo, na primer, sme preko jezika da uđe u duhovni sastav, unutrašnju sadržinu lika, ali nikako ne može oponašanjem jezika verodostojno da odigra lužičkog seljaka. Samim činom oblačenja kostima glumac još ništa nije postigao. Nabijanjem šajkače na glavu on nas samo podseća na seljaka iz Šumadije ili Morave. Živimo u vremenu kada je iznalaženje najjeftinijih, najbržih rešenja za sve istovremeno i najkonjuktumije rešenje. Idiotska grimasa zamenjuje unutrašnji rad glume. Šajkača ргеко ušiju zamenjuje težak, mučan postupak proučavanja. I, najzad, oponašanje govomog jezika (naravno, uz nebrojene greške pri tom) zamenjuje svako ozbiljno, dostojanstveno, darovito proučavanje mentaliteta. Sredina, ono što nazivamo zvaničnom sredinom, daje tome punu podršku. Na koji način, to je sasvim svejedno - svakako ne pisanim programom, znam, ali upravo taj nepisani program podrške ačenju sa narodnim i tradicionalnim ima najrazomije dejstvo, efikasnost stihije. Tako propada jezik kao što propadaju šume, kao što se seku, uništavaju drvoredi i zeleni prostori. Obožavanje asfalta. Šuma podseča na stidno, seljačko poreklo. To je zaista za antropologe! Možda je zato plakao starac Kokolan. Ljuba je u svom intuitivnom magnovenju osvojio za trenutak unutrašnji svet iužičkog seljaka, grešeči pri tom u jeziku. Radmila Savićević je ostala izvan tih sadržaja savršeno oponašajući govor seljanke. Uzalud sam pokušavao nešto da pomerim. Ona je, kao savršen primer Pavlovljevog eksperimenta, ponavljala isto. Zamorio sam se i digao шке. Zato ovo i beležim u nadi da če jednom za programe radija biti odgovomi samo oni koji zaista vole i osećaju narod u svoj njegovoj duhovnoj i životnoj sveukupnosti. Nije Kostičev Čovek došao u rodni kraj, odrekavši se bogatstva, zbog rokeromoravizma. Vratio se јег je u njegovoj svesti nastala jedna ulepšana slika o rodnom kraju koja je nadjačala sve ostalo u njegovom životu.

128