РТВ Теорија и пракса

ро sebi, več kao medijsko nadgrađivanje, samo predstavlja pripremu za ovo što danas tek otpočinjemo. Naravno da svaka radio-dramska režija ne podrazumeva obavezno ovako složen postupak prilikom montaže drame. Montaža može da bude, i ona to obično jeste, uprošćen tehnički čin. Uveren sam da vreme u montaži otvara mogučnosti medija daleko više nego sam čin snimanja. Da li je, u ovom našem slučaju danas, uopšte reč o režiji? Ako nije i ako za trenutak ustvrdimo da je ovo što radimo stvaralački i umetnički čin, kako da to nazovemo? 11. JANUAR Jutro, Preslušavamo ono od juče. Deluje, zadovoljni smo, Predlažem da radimo s više lakoče, da ne isterujemo mak na konac, preterano usredsređivanje na detaljima, zamagljuje opšti uvid. Borimo se s dramaturgijom Mukanja steonih krava. Tekst je sav u monološkom pripovedanju a mi činimo sve da smenom različitih zvučnih sadržaja koliko-toliko razbijemo njegovu jednoličnost. Ko nam je kriv: pisac je lepo razbio pripovedanje na više glasova, imajuči ovo u vidu. Sudaramo se još s nečim, onim čega sam se još na početku bojao; da ćemo naknadnim komponovanjem „zvučnog pejzaža” juriti za nečim što je glumac već učinio pod veoma proizvoljnim pretpostavkama, umesto da se Ljuba iz replike u repliku, iz prizora u prizor, prirodno i sa smislom prilagođava prostoru u kojem se trenutno nalazi. Za jedan sat prekinuli smo rad na montaži. Došao je Vagić, vatrogasac iz pozorišta JDP, s dve guske, kokoškom i pevcom za „Govor životinja”. Naravno da čemo i ovde koristiti njihove glasove. Guske su se u „gluvoj sobi” ponašale kao princeze, Inače, životinje su bile vidno uplašene bez obzira što već: imaju „glumačko iskustvo” u Kolubarskoj bici. To je više od svega bio „govor straha” ali veoma uputno iskustvo za početak. Moramo, pre svega, da upoznamo

132