РТВ Теорија и пракса

izlaganjem gotovih ideja i saglasja opštih mesta (negativno; „Fraziranje, ista priča...” i pozitivno; „Protivrečnosti, sukobljavanje mišljenja...”). Kritičko preispitivanje u analizi stvamosti pruža mogučnosti stalnog pomeranja perspektive prema novim saznajnim podsticajima („Sami uočavamo probleme”, „Doprinosi da saznamo...”). Posredovanje humanističkog stava i progresivnih društveno-kulturnih kretanja bitni su uslovi da se sadržina emisije identifikuje kao nosilac vrednosti. Poimanje društveno-kultume sadržine ima za gledaoca i prethodni identifikujuči i filtrirajuči smisao. Utvrđivanjem prisustva društveno-kultumog konteksta i ekvivalenta, prema stepenu, obimu, neposrednim značenjima i sl. obrazuje se pro.vizoma lestvica „prethodnih vrednosnih slojeva” u koje se razvrstavaju pojedine emisije, Granice ovih slojeva su rastegljive, ali za neke emisije i nepremostive, mada su u konačnom ocenjivanju moguča velika pojedinačna pomeranja. Tako su za ekonomsko-propagandne emisije „zatvoreni” viši, a za informativne „niži” vrednosni slojevi, mada jedna emisija iz ovih vrsta biva vrednovanjem posebnih elemenata ocenjena i daleko ispod ili iznad „svog” sloja. Ako se, dakle, pitanje vrednosti emisije izvede, polazeči od društveno-kultumog značenja njene sadržine, iz predmetne relevantnosti, sa odgovorom da li se i koliko ova tiče našeg života i postojanja u društvu i kulturi, i angažovanog pristupa, sa odgovorom kako se određuje naše učešče u njihovom menjanju i razvoju, gledaoci ne pokazuju naročito interesovanje za razlikovanje tradicionalnog televizijskog izraza i nastojanja ka modemijem vizuelnom oblikovanju, Štaviše, u takvim relacijama jasno i snažno izlaganje ideje pre vezuju za konvencionalni nego inovativni televizijski izraz, što se delom obrazlaže merilom komunikativnosti. 4. Metodologijom ocenjivanja razlikovanje žanra i vrste emisije preporučeno je samo radi prilagođavanja i

45