РТВ Теорија и пракса

, Koga više voliš, tatu ili mamu?” - nemarno se interesuie odrastao čovek pitajuči mališana. Trogodišnji dečak sc povlači u čošak i odbija da razgovara sa nevaspitanim gostom. Posle nekorektnog pitanja televizijskog novinara ne može se pobeći u čošak televizijskog studija Ali sabesednik može da se povuče u sebe. Bežeči od voditelja pomoču bezličnih odgovora on je samo prisutan u kadru čuvajući autoritet prividnog razgovora. Novinar je obeshrabren. Dugo se pripremao za ovaj susret, a sabesednik nije razgovoran. Kakva nevolja! Da se ne bi gledalo kroz prste sablažnjivoj želji da se objasne promašaji kao neobični skriveni uticaji vanzemaljskih snaga, razrađeni su mnogobrojni principi za vođenje intervjua i zahtevi za formulisanje pitanja. Priručnici i metodske instrukcije koje se preporučuju televizijskom intervjuisti sadrže desetinu pravila. Nevolja je samo u tome što je potrebno zaista ovladati đavolskom veštinom da ih ne bismo narušili. Zbog toga čemo ovde dotači samo neka od ovih pravila. PRAVILO PRVO: RAZUMLjIVOST I KRATKOĆA Ako sabesednik nije razumeo pitanje nije on kriv. več novinar-intervjuist. Postavljajući pitanje on nije poveo računa o nivou obrazovanja svoga partnera, o specifičnosti njegovog rečnika koji jeuslovljen njegovom profesijom ili godinama starosti. Dobro pitanje se, po mogučnosti, formuliše na jeziku sabesednika. - „Neobične izraze ostavite pesnicima, a duboke - filozofima!” uzvikuje autor starog priručnika veštine govora. - „Ако oratoru kažete da je mudar nanećete mu strašnu uvredu". I ovo pravilo, kao i druga, ima svoj izuzetak - kada jezik sabesednika ima malo zajedničkog s jezikom televizijskog gledaoca. Na ekranu teče intervju o problemima saobraćaja. Govori se o novim linijama, o „špicu”, o radu na autobuskim stanicama - jednom rečju o stvarima koje se odnose skoro na sve, jer smo većinom svi putnici. Sabesednik u odgovoru na pitanje novinara-intervjuiste

68