РТВ Теорија и пракса

© najava deluje na slušaoce/slušaoci (ne) deluju na poruku. Najava postaje svojevrsni zajednički, obavezujući k6d bez kojeg nema komunikacije, a bez komunikacije nema samopovratne sprege poruka. lo Sve te nove vrste dijaloga (između voditelja emisije i slušalaca, između svakog pojedinog autora priloga i auditorija, između pojedinih učesnika u emisiji, i sl.) koje smo do tada samo naslučivali začuđujučom jednostavnošču nameču se kao aktuelne teme. Građene na oprobanom pravilu „jasne, sasvim jasne najave”, one u novom izdanju nisu više trpele da se tretiraju kao polu-vrste ili mini-vrste. Zalažuči se za jasnu najavu, Milutin Milenkovič precizira; počev od jasnoče onoga što se želi reči, preko jezičke jasnoče do jasnoče u samoj tehnici građenja novinarske vrste. U najkračem, najavna kvalifikacija je uvek adekvatna, tj. ne sme se najavljivati jedno a nuditi drugo; najava prva polaže ispit uverljivosti cele emisije; slušaoca privlači svojom lakočom i jednostavnošču, ali sama nije „laka” i, svoju udamost najava ispoljava pre svega u samoj žurnalističkoj priči i zato je i ističe u prvi plan. n Dovoljno razloga da se na najavu ne gleda više kao na poluvrstu ili minivrstu, več kao na čistu samostalnu novinarsku vrstu. Ona iskazuje neka specifična pravila nastanka, ali i zajedničke, opštežanrovske osobine. Najava na radiju jeste samostalni novinarski rod zato što; • informiše • komentariše • vrednuje • animira slušaoce i provocira selektivnost da bi se slušaoci opredelili da li da prate emisiju i „učestvuju” u njoj.

'o Boško P. Tomašević, „Radio-dramsko umetničko delo u kontekstu teorije informacija i komunikacija”, „RTV-teorija i praksa”, br. 13, 1978. str. 122,

11 Milutin Milenković, Komentar u emisijama Radio-Beograda. Novinarski priručnik, Informativna redakcija Radio-Beograda. sveska 11. 1977, slr. 31.

84