РТВ Теорија и пракса

da zaključimo; i jedno i drugo su najsažetije informacije, kratke informacije o tekstu, poziv na čitanje-slušanje, prva informacija o sadržaju koja nas stavlja pred odluku šta čemo pročitati odnosno slušati. B Krupan korak ka potpunijoj afirmaciji, najava čini kada se izborila za status „mini-vrste”. Posmatrajuči ih zajedno, D. Slavkovič dovodi naslov u novinama i najavu na radiju do pred sam prag samostalnih novinarskih vrsta: „То (naslovi u novinama i najave na radiju - prim. DL) nisu čiste vrste jer im za to nedostaju neki neophodni elementi, ali, ipak, pripadapi kategoriji novinarskih vrsta i imaju izuzetan značaj. lako sami za sebe ne mogu da egzistiraju, pošto su samo delovi novinarskih proizvoda, naslovi i najave su, s druge strane, delovi bez kojih se novinarski tekstovi ne mogu zamisliti - to je neraskidivo jedinstvo. Međutim, posmatrani odvojeno, naslovi i najave imaju svoje specifične zakone (odnosno oblikovanja), pri čemu uzimaju ponešto karakteristika od informativnih a ponešto od angažovanih novinarskih vrsta - jer, u isti mah i informišu i vrednuju. Zbog svega toga naslovi i najave dobijaju kvalitet samostalnih vrsta koje bi možda trebalo nazvati ,mini-vrstama”. 9 Ovakva definicija formulisana u jednom trenutku razvoja radija izražavala je informativnu „mirnoču”. U međuvremenu pojavili su se programi smelijih koncepcija i usmerenih pojedinim grupama slušalaca. Oni su tako dobili „svoje” vreme, a radio je počeo da govori jezikom tih grupa. U tome je, razumljivo, i najava dobila svoju ~reč”. Sa menjanjem uslova života u novom „podneblju” u kojem nastaje, najava razbija sve šablone i počinje da se izrazitije iskazuje i prema slušaocima i prema emisiji. Tek u hovim prodorima ona razvija svoju punu dvosmemu povratnu funkciju; • najava deluje na tekst/tekst deluje na najavu, i

“ Dušan Đurič, Novinarska radionica, Zavod za udžbenike i nastavna sređstva Beograd, 1983, str. 64. av k° v novinar i „Radnička štampa”, Beograd 1981, str. 53, i

83