РТВ Теорија и пракса

koja je, na novim principima, stvorila jedinstvenu celinu izgrađenih informativnih emisija. On emisiji daje specifičnu aromu direktnijeg kontakta sa slušaocima’O I I I Među inostranim autorima koji se javljaju, skoro istovremeno izdvajaju se oni koji sublimiraju iskustva razvijenog radija posebno u kontakt-programima. „Najveća vrlina (radija-DL) je u tome što je razbio izolovanost pojedinaca. Radio je prisutan u usamljenosti ne samo zahvaljujuči muzici, nego još više zahvaljujuči kontaktu koji stvaraju animatori koji su konačno prestali da budu anonimni i svečani spikeri...” s U analizu strukture najave, njenog sadržajnog, značenjskog i njenog oblikovanog, načinskog i u međusobne odnose ova dva dela jedne celine, retko se ko upuštao - koiiko nam je poznato. Zato u ovu užu oblast (oblast radijske najave) treba uvrstiti i ona ozbiljnija istraživanja emisija televizije, kao veoma srodnog medija. Tako se u analizi tipologije priloga na televiziji naziru izvesne „srodne” dimenzije; u analizi odnosa slike i teksta u televizijskoj informaciji prepoznaju se sličnosti s odnosom koji imaju osnovni i prateči zvukovi u radijskoj najavi. „То znači da se slika na televiziji mora posmatrati ne kao prateči, nego kao noseći činilac informacije bez obzira što je reč nezamenljiva kao nosilac bitnih elemenata značenja”, 6 Odnosno, ~kod TV programa potrebno je posebno izučavanje funkcionalnog odnosa i ostvarivanje funkcionalnih veza između slike, teksta i glasa”. 7 U stručnoj literaturi izjednačavaju se naslovi u novinama i najava na radiju. Ako i prihvatimo znak jednakosti između novinskog naslova i radijske najave, onda ostaje

4 Branislav Dadić, „Voditclj i voditeljstvo u informativnim emisijama". RTV-teorija i praks .a”, br. 3, 1976, str, 108. 5 Robert Vanžerme na simpozijumu „Radio 1980-tih godina”, Evropska urija za radio-tclcviziju, Beograd, 5-9, maja 1974. 6 Prvoslav S. Plav Sić. „Osvrt na mogućnost analize ilustrovanja priloga u televizijskom dnevniku”, ~RTV-teorija i praksa", br. 15, 1979, str. 139. 7 Dr S. Milosavljevič, isto, str. 93.

82