РТВ Теорија и пракса

U prvom delu, u svega 33 sekunde koliko početak emisije deli do onog obaveznog „dobar dan”, i naziva emisije sa ekspresivnim: Ljudi! Događaji! Pojave!, poput bujice smeni se devet zvukova: pet puta glas i četiri puta prateči zvuk. Posle tako zgusnute distribucije činjenica i zvukova, slede tri „mirna” minuta: dve teme u stilu pregleda događaja nedelje. One tako dobijaju karakter uvodnika i isturene su u vrh emisije. Tek tada sledi sadržaj emisije: šest događaja i tema, sažeto rečeno u stilu naslova i nadnaslova u novinama: • završen susret samoupravljača Crveni barjak: umesto čekiča, nauka - alat radnika, • Andnja Artuković: ratni zločini ne zastarevaju, 9 život privrede: socijalistički sektor - čardak ni na nehu ni na zemlji, 9 istorija Saveza komunista Jugoslavije: naučno delo ili službena apologija, 9od knjažev kog srpskog teatra do teatra foakima Vujića: ili repriza posle 150 godina, • navijanje: od sportskog bodrenja do nacionalizma. Višeslojnost sadržine najave je izraženija od višeslojnosti pratečih zvukova. Pored iskričavosti da se tonalno oboji, svaki deo najave je nosio posebnu poruku, dabi se sve poruke slile u jednu. Time je stvorena pretpostavka da se uspostavi komunikacioni dodir, a na prilozima u emisiji je da ostvare i komunikacioni čin. Stvaralac emisije uneo je u najavu i um i srce; ekspresija je tiha, neprimetna. Naša ispitivanja generalnih najava informativnih emisija nameču dva pitanjaPrvo, emisije - najave kad je rec o načinu saopštavanja nisu do kraja „čiste”: određeni šumovi mogu da utiču na to da slušaoci prate program na pola uha (pojednostavljen jezik ne znači i siromašan jezik, neradijska rečenica, nedoterana obrada, poremečena unutrašnja struktura teksta, neskladan odnos pa se muzika i govor međusobno „guše”, i 51.). 13

13 Na sličnim elcmentima na osnovu istraživanja u Francuskoj Šerif Kaznadar gradi teoriju o „lakoći kojom slušaoci prestaju da slušaju” informativne emisije; kaže: važпо je da „radio tokom gpvornih emisija upotrebljava sredstva koja mogu da učine slušanje efikasnijim” - S. Kaznadar, „RTV-teorija i praksa", br. 8, 1977, str. 113.

89