РТВ Теорија и пракса

Drugo, nužno je povesti razgovor i o depersonalizaciji emisija; neke su počele da gube lični pečat, šarm svojih stvaralaca. I najave počinju nedopustivo da liče jedna na drugu. Došli smo do veomaopasne „tipizacije” novinarskih proizvoda pri čemu se za mikrofonom gotovo menjaju samo ime i prezime (po jeziku, pristupu događajima, strukturi teksta) ne otkrivaju se novi putevi, lakše se i sigurnije hoda proverenim stazama. 5. Po saglasju koncepcije, ali u drugačijem ruhu, tempu i zvuku, doslednije je Vreme radoznalosti. Na osnovu iskustva koja neguje već osam godina uvodeči, između ostalog, novinski naslov, u programski zahvat zakoračilo je u novu 1985. godinu „korakom od dvemilje”. Petoro voditelja, u pet jutara, uz pomoč spikera, na specifičan način širom otvaraju naš svakodnevni svet ili, kad ne mogu više, bar odškrinu zastore radoznalcima koji baš tako shvaćen razgovor sa radiom žele da vode lako svaki od pet voditelja ima svoj ~uži” svet radoznalosti, oni ipak u pet dana oblikuju tematski kontinuitet. Pri tome njihov lični „pečat” ne izbledi U čemu je zvučna složenost celine najave i njeno dosledno prožimanje sa tekstom kao nosećim segmentom? Ovako ambiciozno oostavljeno pitanje zahteva odgovor koji če makar naznačiti deo onog „slušnog” bez čega je svaki razgovoro radijskom produktu unapred hendikepiran. Pokušačemo to da predstavimo. Otkrivajući višeslojnost najave u značenjskom smislu, najpre pada u oči da se počev od špice, pa tokom cele emisije direktno komunicira sa slušaocima. Pri tome se zapanjujuče pedantno nikad ne izgovara ono, inače nama na radiju neizbežno, „dragi slušaoci”; tih „gragih slušalaca”, jednostavno, nema. Ali, slušalac je prisutan; polazište, ono što je za voditelje polazno u njihovom stupanju u komunikacioni dodir, nije događaj niti politika. Polazno je čovek koji prati program i čovek sa svim onim što ga zanima, pa, prema

90