РТВ Теорија и пракса

se saopštava”. l6 Po istom autoru, put za analizu zvučne strukture priloga, emisije, programa je način prezentacije: jezik, reč, glas, dikcija, pesma (vokalna muzika), muzika (instrumentalna), i šumovi. U traganju za ličnim svojstvima voditelja analitičari polaze od Aristotelovog trougla: übedljivost govornika, - osećajno raspoloženje slušalaca - razlozi.” Svaki govor mora biti u suštifti zasaovan na dogovoru (dijalogu) a ne na samogovoru (monologu). Za sve vreme trajanja govora se ovo dijalogno strujanje u procesu neprekidnog emitovanja i is ov emenog prihvatanja (apercepcija) fluidno kreće od kominikatora koji emituje svoju misao izraženu govornim medijem ka slušaocu (recipijentu) i natrag”. l7 Dok Nauman govori o „kretanju koje stalno kruži između govornika i slušalaca tamo i natrag”, dotle Soper smatra da „osečaj za komuniciranje liči na elektri nu struju kojaizaziva uzajamno obostranu pažnju”. lB Svi koji su godine proveli кгај otvorenog mikrofona osctili su tu magičnu, strujnu, fluidnu povezanost sa nevidljivim slušaocima koji su, u stvari, uvek bili ~u studiju”. Tek u poslednje vreme ozbiljnije se proučava ekspresija. l9 Doživljavanje teksta uvek izražava subjektivno raspoloženje pored onog ponuđenog u informaciji. S tim je u direktnoj vezi i stepen razumevanja ponuđene informacije. Finski analitičari tvrde da je stepen poimanja veoma mali i da ~u sećanju slušalaca ostaje veoma malo, ukoliko uopšte nešto ostaje”. 2o Sama okolnost da neko sluša program još ne znači i da ga razume, a kamoli da je prihvatio poruku. To finski

16 Dr S Milosavl jević, „Novinarstvo" isto. str 91-92. 17 Emil Dovifat, prema dr Franu Vatovecu, „Novinarstvo”, br. 2. jun 1965, str. 125. 10 Isto, str. 126. 19 Vidi: Mr Đura Đukić, „Ekspresivnost teksta”. „Novinarstvo”. br 3-4, 1980, str. 28-56. 20 Kaarle Nordcnstrcng. Aspekti radija, „Svjetlost”, Sarajcvo 1958. str 96

96