РТВ Теорија и пракса

radio-televizijske difuzije nisu. Oni još uvek istrajavaju u plaćanju izvođačkih prava, umesto da zahtevaju da se njima plati, jer obavljaju uspešnu reklamu za proizvođače ploča. Ovo saznanje je u vezi i sa iskustvom o tome da su Ijudi ne samo publika, već zajednica koja je sebe svesna i koja se može identifikovati. Protestni pokret u Nemačkoj 1969. godine pokazao je kao svoj najveći uspeh mogućnost da se pethiljadamladih Ijudi nađe na ulicama deleći iste ideje. Slično tome, važno je i kada radnici u jutarnjim autobusima ili sekretarice u pauzama dele svoje iskustvo o sinoćnim televizijskim programima, i kada ih osvetljavaju novine. U ogromnoj publici program TV mreža izaziva efekat strukturiranja, koji se ne može poslići kroz lokalne programe ili prodajom filmova ili video-diskova na bazi pretplate. Sada smo u džungli slabosti TV mreža stigli do tačke u kojoj možemo otkriti i njihov najbitniji, imanentni kvalitet (koji možda može da obezbedi strategiju za preživljavanje na nesigurnom elektronskom tržištu). To je lascinacija gledalaca ulogom TV mreže kao interpretatora. Buduči će gledalac uživati slobodu izbora do mere koja postaje neugodna. Mnogi političari to ocenjuju kao demokratsko dostignuće; drugi pružaju viziju takvog gledaoca kao golog, bespomoćnog majmuna koga će eksploatisati elektronska mafija. Izuzetna sloboda izbora sa kojom će se suočiti pojedinac, i njegova perfektna izolacija ispred mnoštva privlačnih ponuda, može se predstaviti kao sindrom „dostupnosti" koji će kod pojedinca stvarati potrebu za strukturiranjem izbora. Krutost klasičnih radio-difuznih programa, i njihova prirodna nefleksibilnost u odnosu na razlike u pojedinačnim interesima, može zadržati privlačnost za potrošača buduće publike. Jer, malo je verovatno da suma od nekoliko miliona individualnih programskih izbora može da zadovolji emocionalne potrebe publike kao celine. Giedalac koji u udarno vreme sam stvara svoj program ne može da se prema njemu stavi u opoziciju. On se ne suocava sa organizatorom ili impresarijem; on ne odlazi da posmatra TV predstavu izvan samog sebe. On nije ni

107