РТВ Теорија и пракса

života i stvaralaštva, preradi, diseminiranju i evaluaciji, dakle, kompletnom procesiranju informacija umjesto manjine koja je vjekovima imala monopol na informacije. Ta je promjena zato revoucionaran čin, jer temeljito mijenja osnovne pozicije u sistemu. Da bi se preciznije shvatilo o kakvim je revolucionarnim promjenama riječ, treba istaći da je osnovna karakteristika etatističkog sistema javnog informiranja deduktivna diseminacija informacija koje kreiraju predstavnici vladajuće elite u tri segmenta. Prvi segment je ideološka kontrola informacija za mase (naravno, uvijek s klasnog interesa vladajuće klase i u njenoj funkciji!). Drugi segment je novinarska produkcija koja se u tome sistemu svodila samo na redigiranje, popularizaciju odnosno prilagođavanje tih informacija mogućnostima recipijenata (a to su svi koji su u položaju objekta, recipijenta). Treći segment deduktivnog procesa diseminacije jeste konačno usvajanje poruka informacije i formiranje poželjnog ponašanja u svim sferama rada, života i stvaralaštva. Kao što je iz povijesti poznato, uvijek se događalo da je domet takvog ideologiziranog deduktivnog javnog informiranja bio ograničena dometa, jer podložnici neke informacije nisu htjeli primati, druge su obrađivali prema svome vlastitom klasnom interesu, a treće su pretvarali u antiinformacije. Oni su bez ostatka primali samo one informacije koje su bile u skladu s njihovim grupnim i pojedinačnim interesima. Zbog toga se događalo, kako su istakli svi komunikolozi, da je u klasnim sistemima zapravo uvijek djelovao dvostruki sistem javnog informiranja: onaj oficijelni koji je bio glasilo vladajuće klase i onaj koji jc bio neformalan. Revolucionarnim prevladavanjem klasnog društva, barem u njegovim osnovnim odrednicama, stvara se globalna društvena pozicija koja omogućuje (i nalaže!) temeljitu, revolucionarnu promjenu sislema javnog informiranja. Naime, kao prvo nužno je promijeniti samu sintagmu javno informiranje, budući da se odmah pretpostavlja da su neki stvaraoci informacija, a drugi objekti informiranja.

119