РТВ Теорија и пракса

Zbog toga je nužno novi sistem nazivati ne sistemom javnog informiranja nego sistemom javnog komuniciranja, budući da pojam komunikacije podrazumijeva dijaiog, diskusiju u kojoj su svi sudionici partneri koji povremeno mijenjaju mjesta od komunikatora u recipijenta i obrnuto. Prema tome, ako socijalizam znači prvi put u povijesti uspostavljanje vlasti večine nad manjinom, jer je to istinski smisao samoupravljanja, onda je nužno taj imperativ ostvariti u svim sferama rada, života, stvaralaštva, a posebno u sferi javnoga komuniciranja koja kao nervni sistem društva spaja sve pojedince i sve društvene djelatnosti u jednu relativno reguliranu racionalnu zajednicu. Samoupravni socijalizam zato nije ništa drugo nego uspostavljanje neposredne demokracije u kojoj će u početku većina (a kasnije i svi građani) viadati informacijama, kapitalom i svim bitnim odlukama o društvenom razvitku. Dok se ne ostvari ta bitna pretpostavka, socijalističko društvo neće moči izići iz klasnih buržoaskih okvira, јег će omogućiti samo izmjenu elita, a ne temeljitu društvenu preobrazbu u smisiu slobodnih proizvođača koju je Marks navodio kao osnovmrkarakteristiku komunizma. Samoupravnom socijalističkom preobražaju sistema javnog informiranja u sistem javnog komuniciranja zato odgovara posve drugačiji komunikološki model. Taj je model induktivan, jer se sve informacije kreiraju, obrađuju i valoriziraju od osnova društvene baze, tj. od svakog radnika i građanina u njihovim radnim organizacijama i mjesnim zajednicama. Dok je u sistemu javnoga informiranja taj sistem sredstvo preko kojega se vladajuća elita priopćuje puku, u samoupravnom društvu je sistem javnog komuniciranja tribina, poligon svih građana koji preko njega diskutiraju o svim važnim problemima i donose najoptimalnije odluke. Kao što su sredstva za proizvodnju općedruštveno vlasništvo kojima upravljaju svi radni Ijudi, isto tako bi trebala biti svojina svih i sredstva javnoga komuniciranja (novine, radio, televizija i film). Demarkaciona linija između klasnog i samoupravnog sistema javnoga komuniciranja jest u tome da svaki građanin ima pravo da kreira informacije,

120