РТВ Теорија и пракса

saveznog sekretara za informacije, jer je Zakon kompromisan. On doista ima intenciju da podrži načete procese samoupravne transformacije sistema javnog informiranja u sistem javnog komuniciranja u skladu sa osnovnim smjernicama samoupravnog socijalističkog društva. Međutim, Zakon je previše uopćen i premalo konkretizira tu osnovnu intenciju. Zato je njegov osnovni nedostatak više u tome što on ne kaže, o čemu ne govori, nego u onome što govori. Trebalo bi odmah započeti javnu raspravu o noveliranju odnosno prestrukturiranju ovoga Zakona, ako njime želimo dalje razvijati sistem javnog komuniciranja kako ga traži samoupravno socijalističko društvo, kako su sistem javnog komuniciranja zamišljali Kardelj i naši komunikolozi. U protivnom on bi, upravo zbog svoje kompromisnosti cementirao za dugo vremena zastarjele odnose u javnom komuniciranju i otežao započetu transofrmaciju javnog informiranja u sistem javnog komuniciranja u kome će svi građani imati prava (ali konkretna i ostvariva) na kreiranje i cjelokupno ffrocesiranje informacija. Jer tek kada građani shvate da su subjekti i demijurzi informacija, da su oni njeni puni vlasnici, onda će oni i s većim interesom sudjelovati u javnom komuniciranju, I obrnuto: ukoliko taj sistem i dalje ostane sistem informiranja masa od činovničke i neke druge elite, onda će građani smatrati taj sistem tuđim i sve će više razvijati oblike funkcionalnog informiranja, čak do institucije, „samizdata" koja je razvijena u Poljskoj, SSSR i nekim drugim socijalističkim zemljama. Kao što je Marks više puta upozoravao, socijalizam i komunizam se ne trebaju plašiti objektivnosti i istine kao ni masovnosti u javnom komuniciranju. Dapače, oni se više trebaju plašiti od zatvaranja redakcija, zatvaranja informacijskih tokova, prevelikog friziranja, jer to vodi smanjivanju uloge javnog komuniciranja u društvu (sve do potpunog anuliranja). Taj je fenomen vrlo dobro uvidio i I. Mecanović kada je konstatirao da se sredstva masovnog komuniciranja najkasnije podruštvljavaju i oslobađaju od oligarhijskih i klasnih interesa. Ta se stečena pozicija brani svim sredstvima i vrlo oštro, ali

125