РТВ Теорија и пракса

Paula sluša dobru muziku, svi prostori njihove imaginacije su uznemireni. Sta je sada, u dva sata posle ponoći... možda ima i više... s Tomovom imaginacijom? Taj most u noći, potmula buka ovog čudovišta-grada izaziva u meni mnoga kretanja... slike, zvuke koje mikrofon ne bi čuo... unutrašnja mašinerija misli radi, stvara... ja pomišljam na stvari koje ne vidim... iza onih svetala tamo je Hotel Čelzi... moj prijatelj slikar Harlof... Čujem ga kako kaže: „Неу, man! Imam samo burbon...“ ~Ne, hvala“, odgovaram... ~pio sam ’margaritu’..." „Marganta"? upada buzy... „margarita je dobro piće...“ „Margarita je jako piće“ kažem ja, tek da nešto kažem..." „Gde si pio margaritu? 11 pita Harlof, odjednom nabusito... ~U jednom španskom restoranu...“ To, ili otprilike tako, ~rade“ moje misli dok posmatram, i to za časak samo, ogroman most prema pejzažu Njujorka... A Tom? Tom možda spava. Otvorene su mu oči, ali njegova čula miruju, njegova mašta „пе radi“. To mu televizija dopušta. Njeni su sadržaji najčešće jednostavni, sve je na površini, vidljivo i sa pola oka, vidljivo ponekad i kroz trepavice... Moj ~film“ teče dalje... Izlazim na ulicu. Mećava. Ulazim u podzemnu na uglu Dvadeset treće i Brodveja. izlazim kod Kolizea. Mećava i daije. Ulazim u Saut Park 480. Moj prijatelj iz 188 me očekuje. Vratar vrti telefon. „Izvolite". Ulazim u lift. Penjem se na osamnaesti sprat. Gledamo film. Polarni medvedi i divlje guske na Severnom polu. Medvedi su lepi. Film je sovjetski. Amerika večeras gleda sovjetski dokumentarac toliko najavljivan. Amerika ima medvede na Aljasci, ali sovjetski medvedi su sovjetski medvedi. Volite li Puš.kiaa? Ja Ijublju Čehova. Ja Ijublju televidenie.

136