РТВ Теорија и пракса

unutrašnjih doživljaja saobraćajnih signala. Na ovim nivoima one (semiotike) su dostigle izvesnu naučnu strogost, One mogu čak predvideti ponašanje tipičnog korisnika jezika u tipičnim okolnostima, ako se ne uzmu u obzir spoljašnja remećenja itd. FREJLING: Levi-Strosovo shvatanje bilo je da je moguće obrađivati jedan tekst kao nešto statično, jasno, na način kako je to on činio, da bi se naučno dešifrovao. S obzirom na pomenute okolnosti, Vaš pristup je mnogo više posredovanje između čitaoca i teksta. Šta čitalac unosi u tekst. Drugim rečima, tekst je u stalnom stanju promene. On doista ne postoji osim u čitaočevom duhu. Čini mi se da je ta rasprava rasprava o dve vrste semiotike. EKO; Postoje dve različite vrste. Vi znate da je, naročito u anglo-saksonskom svetu, postojalo striktno poistovećivanje strukturalizma sa semiotikom, što je pogrešno. Strukturalizam je metod. Semiohka je, ako želite, polje interesovanja, analiza izvesnog područja fenomena. A vi možete analizovati ove fenomene koristeći ovaj ili neki drugi metod. Potpuno je tačno da je velika istorijska zasluga strukturalizma, ranih šezdesetih godina i kroz rad Levi-Strosa, bila u tome što je on pomogao boljem razumevanju semiotičkih problema. Ali jedan drugi veliki semiotičar, Pers, nije bio strukturalist, što znači da vi ne morate biti strukturalist da biste bili semiotičar. FREJLING: Kada ste u pedesetoj godini došli do toga da napišete Ime ruže, svoj prvi roman, gotovo je izgledalo da on predstavlja ~sažetak“ Vašeg celokupnog rada u proteklih 30 godina. Držim da Vaša izučavanja jezika, Vaša izučavanja popularne kulture ukazivanjem na Šerloka Holmsa, Vaša analiza estetike da je sve to, izgleda, ujedinjeno u jednoj maštom stvorenoj formi. Sta vas je opredelilo za ...? EKO: Srećom, ja to nisam znao. Počeo sam da pišem roman zato što sam u jednom trenutku poželeo da ispričam jednu priču. Verovatno, jedno je objašnjenje u tome da su moja deca odrasla i ja nisam imao više

151