РТВ Теорија и пракса

nikakvih povoljnih prilika da njima kazujem priče, pa sam zato osetio potrebu da priče pričam drugom. Sećam se veoma jasno samo jedne stvari, da sam se, pišući roman, pitao „neće li slučajno taj roman po stilu, po svemu, opovrgnuti sve tvoje pređašnje teorije"? A odgovor je bio „Vrlo važno! Ne uznemiravam se zbog toga. Sada želim da napišem roman“. Tako, na sreću, nisam napisao roman s namerom da potvrdim ili proverim svoja teorijska stanovišta. Sada, budući da svaki romanopisac, iako on to ne mora znati, unosi u sopstveni rad svoje privatno i lično iskustvo, razumljivo je da sam i ja uneo mnogo sopstvenog razmišljanja, ali bez ikakve posebne namere. Pošto romanopisac može ispričati celokupnu istoriju svog detinjstva, ali može uneti u roman svoje najdublje psihičke probleme, prirodno je da sam i ja bio uvučen u to da u romanu ispričam takođe svoj mentalni život, svoje uobičajene brige. FREJLING: Zašto se odabrali medievalni kontekst? EKO: Takođe zbog očaranosti srednjim vekom. Nikada nisam naupisto srednji vek. Istina je da sam posle prva dva rada o srednjem veku izučavao Džojsa i savremenu avangardu, ali održavao sam vezu sa srednjim vekom na mnogo načina, privatno provodio sam mnoge slobodne dane posećujući gotske katedrale, rimokatoličke crk\ r e u Francuskoj i Spaniji. A 1972. godine objavio sam obimnu knjigu o mosarabijskoj apokalipsi i više eseja o povezanosti sadašnjeg vremena i srednjeg veka. Tako je, na neki način, postojala podzemna medievalna reka koja je pratila sav moj život, i bilo je skoro prirodno da sam, morajući da ispričam priču, izabrao svoj omiljen окмг rada i milje. FREJLING: U vezi sa izuzetnim uspehom, pre svih, knjige Montaiju, a zatim romana Ime ruže, mislite li da je ova sadašnja očaranost srednjim vekom trenutna? Ona je, izgleda, veoma snažna. EKO: Ne samo Montaiju, pomislite na knjigu Barbare Tačmend Udaljeno ogledalo, koja je postigla enorman uspeh u Americi. Takođe, ako pogledate kataloge izdavačkih kuća videćete da u svakom od njih, bez obzira

152