РТВ Теорија и пракса

Na ovom mestu bi trebalo podsetiti da, kako je istakao i Frenk Parkin, „jedinica društva u klasnom sistemu više nije pojedinac već porodica". 7 Drugim rečima, televizija vrlo precizno zadire u postojeću društvenu strukturu svojih gledalaca. Baš kao što nas ne bi smele zavesti implikacije pojma „masovnog gledališta", tako bismo morali izbegavati i pogrešno tumačenje televizijskog mass media kao činioca koji se svim svojim korisnicima predstavlja na isti način. Stivenson tvrdi da samoj ideji ~masovnog“ moramo prići sa velikim oprezom čak i kada je primenjujemo na industrijsku proizvodnju: „Masovna prodaja masovno proizvedenih proizvoda u tržišnim privredama unekoliko prikriva činjenicu da proizvodi, u trenutku kada dospeju do kupca, stiču sasvim određena posebna svojstva; naime, teško je pronaći dva istovetna automobila, jer razlike u boji, opremi, snazi, itd. omogućuju svakome da ima automobil za sebe, po nečemu različit od gotovo svih ostalih“ (str. 35). 8 Već smo pokazali način na koji televizijska poruka stiče svoju posebnost u času kada je posmatrači dekodiraju svako porodično gledalište utvrđuje sopstveno stanovište u odnosu na poruku i time utiče na njeno značenje. Fenomen velikog broja pojedinaca ili grupa slobodnih da se opredeljuju za neke od mnoštva međusobno sličnih mogućnosti Stivenson naziva „konvergentnom selektivnošću“; primer krajnjeg slučaja konvergentne selektivnosti predstavlja zlatna groznica. Kada je reč o televiziji, on tvrdi da pomenuti fenomen ima za posledice nastajanje veze između gleaalaca i medija koja je utoliko čvršća ukoliko je slobodnije odabrana: „Treba reći i to da je neposredno doživljavanje konvergentne selektivnosti praćeno uvećavanjem samosvesti, rastom prijemčivosti. Čovek pred televizorom ili s novinama u rukama

7 Parkin, F. (1972), Klasna nejednakost i pohtički napredak (Class Inequality and Political Order), London, Paladin, str. 14—15. 8 Stephenson, W. (1967), Teorija masovne komunikacije (Тћеогу of Mass Communication), Čikago, Univ. of Chicago Press.

165