РТВ Теорија и пракса

slobodan je u meri dosad nezabeleženoj u dugoj Ijudskoj istoriji". 9 „Masovno" gledalište je relativno oslobođeno ograničenja koja neposredno nameću pojedini mediji. Naime, ono se nalazi u doslovno ~porodičnom“ okruženju, u kojem je svaki posmatrač ili svaka porodična grupa u stanju da na televizijsku poruku odgovori na sebi svojestven, poznat i prisan način. Ali čak ni ovakav kontekst ne obezbeđuje mediju komunikativni uspeh ukoliko modalitet prikazivanja ne odgovaraju stvarnosti gledaočeve situacije. Kao što smo pokušali da pokažemo, nisu svi gledaoci nužno u istoj situaciji. Naš predlog za rešenje ovog očiglednog paradoksa sasvim je jednostavan. Na podele unutar društva televizija reaguje na način gotovo istovetan s načinom na koji samo društvo te podele menja i prilagodava u prakttčne svrhe. Time ne želimo reći da pluralističko društvo karakterišu jednoobraznost ili kruti mitski konsenzus. Naprotiv, prihvatamo stanovište Vestegarda i Reslera kada tvrde da: nasuprot pretpostavki svojstvenim funkcionalističkim teorijama, složena društva najčešće nisu skladna, jednodušna i miroljubiva, uravnotežena ili na putu da to postanu. Mnogo je bliže istini, iako još uvek predstavlja grubo uopštavanje, videti ih neprekidno na ivici nestabilnosti. U njima su uvek prisutne pukotine, kao mogući izazivači promene ili čak sloma. S druge strane, iako podeljena, ona se retko otiskuju preko ruba provalije. Međutim, opisana protivrečnost supostojanje sukoba i kontinuiteta najizraženija je u kapitalističkim društvima“ (str. 7). 10 Televizija je najznačajniji činilac svakodnevnog odigravanja tog „supostojanja sukoba i kontinuiteta". Modaliteti televizijskog prikazivanja izvedeni su kako iz vladajućih tako i iz njima podređenih kodova, te se

9. Ibid. 10 Westergaard, J. i Resler, H. (1976), Klasu u kapitalisličkom društvu (Class in a Capitalisl Socieiy), Harmondsuorth, Penguin.

166