РТВ Теорија и пракса

naprotiv, potpuno zanemaruje: „Vojne i policijske snage koje u Južnom Armagu tragaju za bandom što je izvršila pokolj deset protestanata snabdevene su fotografijom 8.5., rođenog u Bezbruku, odakle su i pobijeni, a sa prebivalištem južno od granice, u grofoviji Lout. Tridesetogodišnji S., tamne kose i srednjeg rasta, već je dugo na listi traženih u Severnoj Irskoj zbog ozbiljnih terorističkih zločina. U Severnoj Irskoj nije osuđivan, ali je u Dablinu proveo dve godine u zatvoru, osuđen zbog oružanog napada. Žalio se na presudu, čime je prekršio konvenciju IRA o nepriznavanju suda, te se smatralo da je izbačen iz organizacije. No, übrzo po izlasku na slobodu, S. je ponovo dospeo na listu traženih obaveštajne službe Južnog Armaga.“ Dalje reporterovo izlaganje teče bez promena, ali se već u ovom kratkom odlomku jasno zapaža način na kpji nas televizija odvaja od suštinske složenosti irskog problema, i uvodi u sasvim drugi svet svet svedene kriminalističke rubrike. Vizuelni kod samo naglašava ovakav pristup; fotografija S. iz policijske kartoteke toliko dugo ostaje na ekranu (41 sekundu) da protivrečnosti situacije u Severnoj Irskoj koje su i mogle izbiti na videlo na osnovu prethodnih priloga, bivaju doslovno gurnute u drugi pian. U tim trenucima ekran nudi veoma oskudnu količinu informacija: u pitanju je ukočena, crno-bela fotografija koja čak i ne ispunjava čitav ekran. Stoga je naša pažnja uglavnom usmerena na reči. Reporter igra ulogu narodnog pevača time što društvenu, institucionalnu, početnu stvarnost pretvara u poznatu, individualističku mitologiju. Naravno, mitsku strukturu pojedinačnog kriminalnog ponašanja reporter odabira iz paradigme mogućnih alternativa koja nije ni proizvoljna ni neograničena. Naime, dodatne oznake koje bi se mogle pripisati S. i policiji (tj. vojsci) su, na primer, „borac za slobodu" i „okupacione trupe“. Jasno je da bi opredeljenje za takvu mogućnost u datom trenutku bilo kulturno pogrešno ili ekscertrično, pa reporterova uloga narodnog pevača onemogućava takav izbor. Osim toga, i sami događaji (označeno) ograničavaju njegov izbor mitologija mora predstavljati prihvatljivu sliku stvarnosti. Nadalje,

168