РТВ Теорија и пракса

industrijskog društva, ili se, u najboljem slučaju, smatra nedovoljno vrednim da bi ušlo u sastav obrazovnog napora. Naime, školstvo se zasniva na razrađenom kodu i njegovom sistemu društvenih odnosa. lako razrađen kod ne podrazumeva neki poseban vrednosni sistem, ipak vrednosni sistem srednje klase prodire u samu suštinu obrazovnog konteksta“ (str. 211). 15 Ukratko, ograničen kod je ograničen samo u meri u kojoj ne ispunjava zahteve pismenih, pojedinačnih, vladajućih značenja. Osim toga, kako ističe Parkin: „...govorni obrasci i lingvistička praksa vladajuće klase najčešće se smatraju .ispravmm' odnosno tz njih se gramatika jednog jezika; za jezičku praksu podređene klase obično se kaže da je nogrešna ili negramatička gde god se razilazi s onom prvorn" (str. 83). 16 Ovakva se stanovišta zadržavaju čak i kada sociolozi i lingvisti utvrde da nemaju nikakvu činjeničku podlogu. Na primer, američki iingvist Labov je jednom sjajnom studijom dokazao da se govor crnih pripadnika radničke klase engleskog govornog područja Njujorka ~omalovažava“ ne zbog njegovih stvarnih, unutrašnjih nedostataka, već zbog klasno zasnovane prednosti koju uživaju pojedine govorne strukture. Poredeći govor dvojice crnaca, Labov komentariše: „Prvobitni utisak o Čarisu M. kao o dobrom govorniku jednostavno je naša usiovljena reakcija na opširan način izražavanja srednje klase; sigurni smo da su Ijudi koji koriste pomenuta sredstva obrazovani i skloni smo da im slepo poverujemo kako imaju da nam kažu nešto pametno. Takva naša reakcija je u jednom smislu tačna: naime, Čarls M. jeste obrazovaniji od Larija. Ali. da li je i racionalniji, logičniji, pametniji? Da ii je po bilo čemu bolji u pronalaženju rešenja datog probiema? Da li se lakše snalazi sa apstrakcijama? Nemamo nikakvog razioga za takav zaključak. Čarls M. nas uspešno obaveštava da je obrazovan ali nam do kraja neće biti jasno šta zapravo želi da nam kaže a neće ni njemu". 1

15 itisd. 16 Parkin, F., op. cit. 17 Labov, W. (1969), Logika nestandardnog engleskog jeztka (The logic of nonstandard English), str. 179-215.

174