РТВ Теорија и пракса

i ’pranja mozga’, koje je upotrebljavao fanfarski i fanfaronski propagandni aparat nacističkog ministra Gebelsa i drugih tehničara moderne propagande“. 14 No, nije samo nacistički režim znao iskoristiti značaj propagande. To je isto tako dobro iskoristio i fašistički (kao i svaki drugi nedemokratski) režim. Musolini je bio svjestan koliko propaganda može potpomoći reprodukovanju sistema i koliko je velika ~moć reči“. Socijalnu egzistenciju fašističkog oblika vlasti bilo je neophodno dopuniti, kao što je i sam Gramši napominjao, „intelektualno-moralnim upravljanjem“, kulturnim i propagandnim djelovanjem. Totalitarna ideologija služi se propagandom za održavanje totalitarne vlasti Propaganda je oblik übrizgavanja političke ideologije u svijesti ijudi. A da bi to bilo raoguće, neophodno je javnu vlast potpomognuti vladavinom javnih predrasuda, stereotipa i obmana. „Pašizam je poplavom riječi pokušao ugušiti govor činjenica“ (Silone). A to znači da „sam teror nije dostatan da bi se učvrstio neki sistem vladavine. Totalnom teroru fašističkog sistema odgovara istodobno kao pozitivan pandan propaganda koja bi se isto tako mogla nazvati totalnom: budući da je svako opozicijsko gibanje ugušeno, država posjeduje apsolutni monopol nad propagandom i informacijama. To jamči da fašistička država može u velikoj mjeri određivati svijest masa, njihove slike prijatelja i neprijatelja, njihova nadanja i stradanja. Monopol, dakle, stvara onu mjeru suglasnosti bilo da je ona aktivna ili tek tolerantna onu masovnu bazu, bez koje ni teroristička vladavina ne može izići na кгај. Gotovo da je bitno obilježje faš’zma što on u razdoblju u kojem gola sila bajunete više nije dostatna da bi se održala vlast novim metodama pribavlja masovnu bazu staroj socijalnoj viadavini". 1 -'’ Zato se i može reći da je fašizam potpuno kontrolisao sredstva javnog informisanja: pisana riječ, tekstovi,

14 J. Đorđević, Politički sistern, Beograd, ~Sa\ remena administracija", 1977, str. 913. 15 R. Kuhnl, Oblici građanske vladavine: liberalizam — Jašizam, Beograd, „Komunist", 1978, sir. 178.

76