РТВ Теорија и пракса

ekonomskim, dok je kod propagande isključen neposredan ekonomski momenat. Propaganda predstavlja specifičan vid edukacije i u tom se pogledu razlikuje od reklame. Ali, u suštini i jedna i druga predstavljaju aktivnost čiji je cilj da se odgovarajućim sredstvima informisanja ostvari odgovarajući uticaj i kontrola mišljenja i ponašanja Ijudi. Slično reklami, i propaganda djeluje na principu uprošćavanja sadržaja, njegove selekcije, pa i iskrivljavanja prema interesima grupe koja širi propagandni sadržaj. Osim toga, propagandni sadržaji preplavljeni su negativnim (kritika ne-patriotskog ponašanja) i pozitivnim (isticanje demokratičnosti, slobode postojećeg društva, isticanje nekakve „organske" povezanosti sa Državom, Tradicijom, Nacijom) stereotipima. Da bi propagandna djelatnost bila uspješna, njeni nosioci moraju računati na faktore na koje se dobrim dijelom oslanja i reklama: socijalni status, kulturni i obrazovni nivo, motivaciona i vrijednosna matrica Ijudi od kojih se očekuje politička aktivnost, raspoloženje javnog mnjenja, i slično. Propaganda nastoji da svoj informativni sadržaj predstavi kao istinit kako bi mogla uticati na ukuse, stavove, osječanja, mišljenja i ponašanja Ijudi. Upravo zato ona koristi široku mrežu sredstava informisanja kojima utiče na javno mnjenje. Tako sredstva masovnog informisanja „пе samo što ’glajhšaltaju’ i kroje javno mnjenje već unose elemente konformizma, banalnosti i jeftinog ideologizovanja. Ona teže da spreče svaki spontani i samostalni izraz misli i stvaraju običnog čoveka, koji je za njih samo ’potrošač’. Potrošač dobija fabrikovanu misaonu, emotivnu i estetsku predstavu o Ijudskim odnosima i stvarima; predstavu koja se u krajnjoj liniji crpi iz konzervativnog ideološkog fonda vladajućih društvenih grupa. Ovo je samo novi oblik idejnog i misaonog indoktnmranja i više ’demokratska’ propaganda od one koju upoirebljavaju fašistički i slični režimi. To je propaganda u stvari jedne potrošačke zajednice koja nije ništa manje übitačna i opasna za stvarnu demokratiju, za misaono i kulturno razvijanje čoveka. Ona se samo pu metodima razlikuje od misaonog i ’mentalnog masiranja’

75