РТВ Теорија и пракса

samo pokušavamo da ustanovimo pravu meru uraslosti muzike u tkivo liturgije, neodvojivost reči (koja je nosilac religioozne poruke - smisla dela) od muzike - dakle, njihovu mogućnost za uspešnu zasebnu egzistenciju. Naša recepcija i najprimitivnije ritualne pesme menja se iz temelja kada se potpunije upoznamo sa njenom mitskom strukturom (kada je, smeštajući je u civilizacijske koordinate, uključimo u svet čoveka); muzički mnogostruko složenija dela crkvene ili duhovne muzike svoj plan, mitsku strukturu baziraju na ne manje složenoj ~građevini“ hrišćanske mis’li (i osećanja) koja do pre nepunog veka, ne samo da je bila temelj već je značila sinonim za evropsku kulturu i u dobroj meri njenu civilizaciju. 27) Prići jednoj misi isključivo, pa čak i prvenstveno, kao muzičkom delu znači destruktivno osiromašiti delo u totalnosti svojih aspekata što konsekventno šteti i samoj muzici. Liturgijska muzika jeste živa, tj. nadživela je u stvamosnom smislu svoju mitsku strukturu i svoje vreme - ali ona je živa u odnosu na stvamost liturgijskog teksta i rituala u čijoj je funkciji stajala, pa i u odnosu na sopstvenog stvaraoca i njegova übeđenja u vremenu, u svoj njegovog Ijudskoj, kreativnoj potenciji. Na isti način muzika u muzičkom delu ~nadživljava“ i samu sebe u odnosu između ~lepih“ dakle ~istinitih“ delova ~organizma“ muzičke kompozicije i onih drugih koji to nisu i/ili koji postoje jedino da istaknu ~lepotu“ prethodnih, tj. u meri ispravnosti mehanizma muzičkog dela kao estetskog predmeta i njegovih delova u odnosu na onog ko tu muziku prima. Ali u savremenom izvođenju jednog tradicionalnog obrednog komada muzika se poistovećuje sa živim slušaocem - ona jeste „živi posmatrač“, „platforma večnosti“ s koje se pruža najpotpuniji (najstvamiji) moguć pogled na čoveka i vreme, našu sopstvenu prošlost (i gradivni materijal naše sadašnjosti i budućnosti) iz kojeg je ta muzika u najvećem broju slučajeva iskreno i uvereno potekla. Muzika povratno čini i ritual (kao odnos čoveka prema svojoj stvamosti) i čitavu ~svoju“ mitsku struktum živi pred

27 Duhovni pokretač evropske kulture (na poseban način to važi za umetnost) proizilazi Iz hrišćanstva i, bez obzira da li se radi o negativnom ili pozitivnom stavu prema njemu, njegov uticaj i značaj ne mogu se prenebregnuti.

104