РТВ Теорија и пракса

opera pokazale su u kojoj meri su i Bergman i Louzi, dodajuči na originalan libreto skoro svaki moguči nivo i sloj - bilo likovni, dramski, psihološki ili filozofski (što bi - po Dorflesu, op. cit. - još uvek bio „vertikalan” kolaž) - iscrpli dalje mogućnosti svakog novog umetnički opravdanog - originalnog (a ne več manirističkog) - „balažovskog” pristupa ovim (ali i ostalim „klasičnim”) operama u našem vremenu upravo zato što ga poništavaju kao princip - iznutra. Da bismo ovo još bolje objasnili treba posebno napomenuti da su i Bergman i Louzi naročito naglašavali da su u pomenutim ekranizacijama opera pre svega želeli da ova dela „približe najširoj publici, svim onima koji vole operu a retko dolaze u priliku da je na sceni vide ili čuju”, pa se dakle tu još uvek radi o informativnom pristupu u intenciji, pa i u ostvarenju. To nipošto ne znači da informativni prilaz u vizuelizaciji muzike po sebi isključuje kreativni momenat, međutim, čak ni ovako posebno uspeia ostvarenja ne čine zaista novo umetničko delo filma ili televizije, več smo uspelu adaptaciju dela jednog medija u drugi: ni Bergmanova Čarobna frula, ni Louzijev Don Đovani nisu filmske opere nego opere na filmu, što je, uostalom, i pravi smisao Balažovnih teza, Dakle, prave kreativne televizijske (filmske) vizuelizacije opera (pisanih za teatar) tek treba očekivati. DELA CRKVENE I DUHOVNE MUZIKE Nov problem za vizuelizaciju otvaraju muzičko-scenska, vokalno-instrumentalna i vokalna dela crkvene i duhovne muzike. Prvenstveno treba reći da su i tu automatski olako univerzalno prihvačene formalističke teze (kod nas nedovoljno prethodno kritički preispitane sa marksističkog polazišta) prema kojima se u delima liturgijske prirode ono bogoslužbeno tretira i odbacuje kao zanemarljiv okvir za ionako „apsolutnu” lepotu muzike, što daje svakom solidnu moralnu justifikaciju za prisustovanje jednom suštinski crkvenom obredu, pod vrlo krhkom pretpostavkom da puko premeštanje muzičkog izvođenja iz crkve u koncertnu dvoranu duhovno ili crkveno delo pretvara u svetovno. Ovo nipošto ne znači da mi protivrečimo tezi da muzika i umetnost ipak nadživljavajmsvaki ritual. Mi

103