РТВ Теорија и пракса

reč predstavlja dva ili nekoliko sabesednika koji živo razgovaraju i čiji razgovor može da se prepriča, zapiše i umnoži. Bezbrojni razgovori i intervjui objavljeni u novinama i časopisima stvaraju iluziju da se dijalozi reprodukuju u štampanim tekstovima gotovo u celosti. Televizijski dijalog je, pri takvom shvatanju, ništa više nego privilegija gledalaca mogućnost da vide kako izgledaju sabesednici, kako su odeveni, kako se drže pred kamerom. U dugogodišnjoj diskusiji o prioritetu reči ili slike na ekranu više puta je rečeno da upravo reč i samo ona umetnosti televizije otkriva perspektive. - „Reč budi gledaoca iz pasivnog posmatranja slike” - konstatovao je jedan kritičar u časopisu „Sovjetski radio i televizija” - Јег je samo u reči očuvano prioritetno, neposredno izražavanje misli”. Pobomid ~slike“ nisu popuštali svojim oponentima ni u sigumosti ocena, ni u kategoričnoj intonaciji. - ~Na televiziji slika u svim slučajevima naglašavao je V. Sapak - „ima prevagu nad zvučnom pratnjom, utisci slike nad utiscima reči... Jasno mije dasmo, sedećipred televizorom, potpunopod uticajem ekrana, a naše uho prima samo ono i samo onako kako mu sugeriše oko”. Međutim, protivnid ovoga su tvrdili da se televizija, za razliku od nemog filma, pojavila kao zvučna i predstavila se, pre svega, kao umetnost govora. Možda su za televiziju zbog toga dugo govorili „radio-vizija”, a za njene gledaoce u početku „radio-gledaod”, kasnije „televizijski slušaod”, a tek relativno nedavno „televizijski gledaod”? Međutim, mnogo рге pojave televizije bilo je energičnih protesta da se živi razgovorsvede samo na red. - „Iz izvesnih sasvim odglednih i jednostavnih razloga, intervju kao takav neizostavno će biti besmislen...” - pisao je 1888. godine Магк Tven novinaru E. Boku, koji je piscu poslao tekst njihovog razgovora pre objavljivanja u novinama. - „Čim neposredan razgovor bude naštampan on više nge ono što ste čuli - iz njega se gubi ono najznačajnije. Nestaje njegova duša, a vama ostaje samo mrtav omotač. Izraz lica, ton, smeh, intonacije koje mnogo toga objašnjavaju - sve što je tom omotaču davalo toplinu, lepotu, nežnost i čaroliju... Ne, smilujte se čitaocu i meni: ne štampajte taj intervju. U njemu nema ničeg sem gluposti.,. A ako želite nešto da štampate, onda štampajte ovo pismo...”

114