РТВ Теорија и пракса

Као originalna ilustracija za ovakvo shvatanje može da nam posluži relativno noviji eksperimenL Desetak stručnjaka koji se nisu međusobno poznavali pozvani su za „okrugli sto”. Diskusija u kojoj su učestvovali trajala je oko dva sata i bila je stenografisana, snimljena na magnetofonsku traku i na film. Posle nekoliko meseci ponovo su se sastali i, podelivši ih u tri grupe, predloženo je da im se protekli sastanak reprodukuje sa svim detaljima. Jednoj grupi je prikazan film, drugoj su dali magnetofonski snimak, a članovima treče - stenogram naravno bez napomena kome pripadaju koje izjave). Treba li da istaknemo da se poslednja grupa našla u najnezavidnijoj situaciji? U stvari, ona je dobila samo „mrtav omotač”. lako je stenogram sadržao sve reči koje su se čule za okruglim stolom, u njemu nije bilo mimike, gestikuladje i intonadje koje su omogućavale da se uporede ova ili ona mišljenja sa „saučesnicima događaja”. Učesnici diskusije su čak i svoje sopstvene replike pripisivali drugima. Sličan eksperiment može napraviti bilo koji gledalacdovoljnoje samo da isključi ton nateleviziji za vreme vođenja razgovora u studiju. Začudićemo se kako radnja bez reči povremeno postaje mnogo rečitija. Neodvlačeni sadržinom razgovora (naravno, ako je on sveden na običnu razmenu banalnosti) počećemo pažljivo dapratimo ponašanje sabesednika, pokušaćemo da odgonetnemo njihove karaktere, odnose, osećanje pred kamerom.'Očima se otvara ceo svet neverbalne komunikacije. Od pedesetih godina ceo ovaj dijapazon neverbalne komunikadje postao je predmet spedjalne discipline paralingvistike. Kontakt se, tvrde najradikalnije pristalice paralingvističkog prilaza, sastoji iz nešto manje od polovine reči. Ali, ako je tako, šta onda čini njegovu drugu polovinu? Embriolozi tvrde da počinjemo da se smejemo još pre rođenja nešto slično smehu događa se već u utrobl Pa ipak, da li taj osmejak izražava naše emodonalno stanje ili je to samo treniranje mišića lica, odnosno, rana gimnastika? Darvin je tvrdio da su prve Ijudske emodje biološkog porekla, a čovekje od svojih najbližih predaka nasledio sposobnost da na određen način reaguje mimikom ili gestovima. Etnografi navode velik broj dokaza poričud takvu pretpostavka Poznata su afrička plemena kod kojih smeh ne označava radost, već čuđenje, a stranac koji pokaže neumesno interesovanje („čemu se smejete”?), reskira da izazove novu eksploziju kikota.

115