РТВ Теорија и пракса

Kinezi pokazuju nezaclovoljstvo široko otvonvši oči i podigavši obrve (za nas su to znaci nedoumice). Kada vam Japanac, osmehujući se, saopštava o saobraćajnoj nesreći koja je zadesila vašeg rođaka, ne treba ga osumnjičiti da je ravnodušan ili sadista; kada njegove reči ne bi bile propraćene saosećajnim osmejkom to bi se u Japanu smatralo odsustvom srdačnosti. Opipavajud lica nastavnika ili specijalno izrađene skulptorske maske - šablone, slepa i gluvonema deca stiču sposobnost da svojim licem izražavaju osećanja koja odgovaraju njihovom duševnom stanju - radosti, gnevu, slaganju ili protestu. Kod slepo-gluvonemog koji ne usvoji slične navike lice za ceo život ostaje nepokretno. Osmejakje višeznačan i promenljiv, On je u stanju dase pretvori u neodgonetnuti hijeroglif ne samo na licu opštepoznate supmge građanina Firence. Osmejkom se može mnogo šta izraziti; lak prezir i nežno obožavanje, ohola uglađenost i nežna snishodljivost. Izjavi ~da” on daje značenje ~ne“ i istovremeno daje na znanje da to nije prevara već ironija. Ali on može nehotice da otkrije skriveno, nevidijivo, da izda otkrivši uzbuđenje ili zbunjenost. Osmehom se može izreći. „Kada se trudim da raspoznam prava Ijudska osećanja” - pisao je Česterfild sinu - „više se oslanjam na svoje oči nego na uši, jer Ijudi govore imajud u vidu to da ću ih čuti i prema tome biraju red, ali im je veoma teško da me ometu da vidim ono što oni uopšte možda ne žele da mi pokažu.” - Nabrajajud psobine koje treba da ima dvorski diplomata, Česterfild podseća na veštinu čitanja onoga što je napisano na licima i sposobnost da se mišljenje zadrži za sebe. Politički radik mora auditoriju izgledati otvoren, ali istovremeno nikako ne treba da pokaže svoje prave misli. Takvi saveti ne odgovaraju televiziji. Naš ekranje veliki otkrivač (osobenost koju je tako predzno istraživao V. Sapak). Ovde je rizično da se govori jedno, a misli drugo. - „Evo, pojavljuje se moj poznanik koji treba da iziđe na neku tribinu, kao u auditoriju... počinje živost” - zapisivaoje kritičar jedan od svojih gledalačkih utisaka. - „Тако i sada na nekakvoj večeri on čita nešto veoma smešno. Sala se prolama smehom... Ali, nc znam zašto, od samojjpočetka mi smeta nekakvo osećanje potištenosti koje ne znam odakle dolazi. I odjednom u krupnom planu vidim njegove oqi u kojima nema ni obešenjaštva, ni lukavstva, niti običnog veselog sjaja. Ovo su ,isključene’, ,odvojene’ oči. U njimaje led ituga.” - „А možda čovek na

116