РТВ Теорија и пракса

ekranu” - V. Sapak se vraća istoj temi na drugirn stranicama ni san ne sumnjajući u to, kao da pada pod ,rengenske zrake’, Je li to ,rendgen' Karaktera? Ličnosti? Duševnog stanja?” Ništa nije tao kontraindikovano televizijskoj distanci kontakta kao što je butaforija osećanja. ... Sedeći u fotelji s čašom alkohola i cigarom koja se dimi, sa osmejkom koji ne silazi s lica, dojučerašnji nacista u uniformi majora padobransko-desantnih jedinica (dokumentami televizijski film V. Hajnovskog i G. Šojmana Čovekkoji se smeje) govori o afričkim kaznenim ekspedicijama. O njima govori kao o zanimljivim putovanjima, zamišljeno trese cigaru: „Ако bih želeo da budem pošten i otvoren, ja sam uopšte protiv übistava” (istovremeno kadrovi hronike demonstriraju na ekranu mukama unakažena lica zarobljenika i masovna streljanja); srče iz pehara. - „Ја sam protiv prolivanja krvi” (a mi vidimo Afrikanca u predsmrtnim grčevima i telo streljanog dečaka, iza kadra čujemo pucnjavu iz automata). Svedočenja sa ekrana daju realno stanje njegovih fraza. Pa ipak, najsnažniji dokaz krivice nisu, čak, ni ovi žestoki dokazi. Najveći dokaz krivice je - on sam. Njegov duševni mir. Cigareta. Ova čaša. I osmeh. Ne to što on pokušava da sakrije da bi izgledao pošten, već ono što i ne pokušava da sakrije. Osmeh majora najamne vojske zanesenog osećanjima sopstvene veličine i izbacivanjem običnih glagola „übiti”, „streljati”, „ucmekati”, „dotud” pred našim očima postaje možda glavni svedok optužbe. Možda će neko red da je rečovde značajnija od slike? Van slike ona se javlja sa svom svojom bukvainošću, u svojoj jednoznačnosti. Upravo ovo suočenje lica i reči, nedopustivo neslaganje između onog ašto čujemo i onoga što vidimo proizvodi zaprepašćujud utisak. Nema nikakvog preimućstva slike pred zvukom, uzdizanja onoga što se pokazuje iznad onoga što se govori, nikakvog prvenstva oka nađ uhom. Deplasiranaje diskusija o prioriletu tamo gde treba da se govori o uzajamnoj saradnji. U ovome i jesle skrivena magija slike ekrana. Cime snažnije deluje na nas sabesednik - svojim glasom ili svojim licem? Kojije točak nabiciklu značajngi - prednji ili zadnji?

117