РТВ Теорија и пракса

borbenom duhu. Pozdravljajući se Evropljanin pruža ruku, domaćica japanske kuće pada ničice, a Akamba u Keniji pljuje na onoga koga je sreo. (Poslednji gest kao izraz Ijubavi i poštovanja poznat je isto tako i kod Masaja i Papuanaca. Kod američkih Indijanaca smatra se jednim od čudotvomih sredstava kojima se služi lekar.) Opšteprihvaćeni gestovi u lokanoj tradiciji često dovode turistu u smešne situacije. U Buenos Ajresu on dospeva u nepriliku ne znajući da kelnera u restoranu treba pozivati pokretom koji kod nas znači „gubi se!” A sabesednik u Itaiji koji počinje da gladi podbradak nikako ne želi time da pokaže koliko mu je interesantna vaša priča. On vas na jednostavan način obaveštava: dosta mi je vaših brbljanja, od njih mi je već porasla brada. Pre putovanja u Bugarsku turistu stalno upozoravaju da će kretanje glavom koje kod nas znači ~da”, tamo razumeti kao „пе”, i obmuto. Kada vas posle obimne večere domaćica upita da li da vam još sipa a ,vi nepromišljeno klimnete glavom, postaćete žrtva automatizma svoje reakcije: odbijanje prostosrdačnog gostoprimstva pokazaće vašu neučlivost, po shvatanju raznih naroda. Ruke, ramena, poza, ponašanje mogu mnogo toga da kažu o karakteru sabesednika рге nego što počne sa vama da razgovara. Svako je u stanju da razlikuje teturanje od energičnog hoda Nije slučajno što je Balzak način hodanja nazvao flzionomijom karaktera i čak mu posvetio jedan od svojih prvih traktata. U običnom govoru gest mu prethodi, gotovo se spaja s njim u trenutku uzbuđenja, kao da ga naglašava. Događa se dajuri za rečju ('raširene ruke posle „ра, šta kažeš na to?’, dodaju: „ра, nema šta...”). Gest govori sa rečju, dajući joj čas jedno, čas obrnuto značenje. Tradicionalno „izvolite” praćeno okrelanjem dlanova nagore znači „budite dobri”, ali ako se samo dlan okrene nadole znači ~ali ne, izvinitef’ Psihološki gest se ne slaže s rečju, već s mišlju. U televizijskom filmu Nezavršena reportaža (autor scenarija i voditelj V. Dunajev) žena Čileanca koga su streljali članovi tajne policije priča peđ kamerom o mužu. Ona sedi mimo i govori spokojno sa crnim naočarima koje joj prikrivaju oči. Čak se i osmehuje sećajući se trenutka kada su se upoznali. Samo njeni prsti koji nervozno i stalno čupkaju igračku kćerke, nesvesni gest koji mje umakao snimatelju, pokazuju napor koji ulaže u ovu ispovest.

120