РТВ Теорија и пракса

scene. Među njima znatan deo (54%) scene nasilja uzbuđuju, dmgima čine program interesantnim (84%). Među njima ima onih koji su se opredelili za obe altemative. Svako društvo toleriše određene vidove agresije što, sa stanovišta upotrebe tema nasilja u sedstviraa masovnih komunikacija i njegovog uticaja nakorisnike, problem komplikuje. Na primer, u svakom društvu izvesni vidovi sa stanovišta morala su prihvaćeni, dok drugi nisu. Tak® u nas, za razliku od pacifističkog gledišta, svi oni vidovi agresije koju From naziva benignom (odbrambena agresija). prihvaćeni su. Praktično govoreći, to bi bila agresija u samoodbrani, bilo individualnoj ili grupnoj. Ovde spadaju odbrambeni rat, socijalna i naconaina pobuna kao grupni viđovi agresije upotrebljeni u samoodbrani Nasuprot tome, svi vidovi destruktivne agresije koja je sama sebi cilj i instrumentalna agresija sa stanovišta morala nisu prihvaćeni. U <|neđunarodnim okvirima, ovde spada i agresivni rat. Takođe, sa pravne take gledišta, pojedini vidovi nasilja su protivpravni i krivično se gone. Svi vidovi destruktivne, istrumentane kao i slučajneagresije, pravno se kažnjavaju. Nasuprot tome, postoji agresija koju zakon toleriše. Tu spada nasilje izvršeno u nužnoj samoodbrani. Pored toga, dopušta se i ono koje se vrši u okviru zakona radi zaštite društva od nasilja i drugih nastranosti. Nekim zanimanjima dopušteno je da primenjuju silu u određenim prilikama - miliciji, vojsci, redarima... Poseban vid nasilja je onaj koji se vrši nad ženom. Savremeni stepeni civilizadje i socijalizadje žene na tom polju kao da su potisnuti čak i u sredinama u kojimaje ženapravnopotpuno izjednačena sa muškarcima. Ostaci svesti iz prošlih vremena omogućavaju da se žena u sredstvima masovnih komunikacija najnormalnije kao objekat nasilja, naročito seksualnog, i da se zloupotrebljava u komerdjalizadji. Pored toga, što misle naši gledaod u prethodno navedenom primeru izjavljujući da nasilje treba da se emituje na televizijskom programu zbog toga što scene nasilja odslikavaju stvami život, tako misle i Ijudi koji su zaposleni u sredstvima masovnih komunikacija. Naročito su osetljivi na pngovore na emitovanje nasilja stvaraoci (književnici, scenaristi, reditelji i drugi) koji scene nasilja u emisijama i hlmovima smatraju moćnim sredstvom umetničkog izraza. Uz 10, u razvijenijim sredinama u sredstvima masovnih komunikadja, naročito na televiziji, filmu i štampi, tržište nameće korišćenje tema nasilja kao vida borbe za profit bez

169