РТВ Теорија и пракса

delovanja” Ivan Supičić, Estetika evropske glazbe, Zagreb. 1978, str. 192) dopušta samo informativan pristup televizije ozbiljnoj muzici, dakle, što objektivnije uz potpuno odsustvo ili minimizaciju bilo kakvog televiziji svojstvenog kreativnog udela. Nije, međutim, teško dokazati da je ovakav televizijski prilaz ozbiljnoj muzici, koji je zasad, na žalost, i najprisutniji, fundamentalno pogrešan. GREŠKE I PROBLEMI PREZENTACIJE Slika (što naročito važi za filmsku i televizijsku) i muzika se razlikuju рге svega po aspektima stvamosti kojima su okrenute. Filmska i TV slika okrenute su „teritorijalnom” (životnoj stvamosti), dok je muzika okrenuta „eksteritorijalnom” (čovekovom biču), dakle nalaze se na suprotnim polovima složene čovekove stvarnosti. Štaviše, mislimo da su se čovekovi „produžeci” uglavnom pružali u vidljivu, životnu stvarnost i da je upravo neuporediva veličina muzike (kao „produžetka”) u tome što se pruža u ono nevidljivo, a da je, za razliku i od svih ostalih sličnih „produžetaka” lišena upučivanja na predmetnost „životnog sveta, stvarnosti” Ш pnmenljivostm njemu, upučujuči nas, zato, potpuno mstinktivno, na suštinsku povezanost čoveka sa svetom i sobom samim. 2 Muzika je, buduči da jeste (znači i zrači) ono nevidljivo - i sama nevidljiva: može se, dakle, samo čuti i misiiti. Učiniti vidljivim muzičare koji pomenutu muziku izvode nipošto ne znači i da smo samu muziku vizuelizovali, tj. učinili je vidljivom. Ono što tom prilikom zaista vidimo na TV ekranu je izvesna grupa Ijudi ili pojedinac koji izvode vrlo monotone i skučene

2 Muzika tu pokazuje i/vestan paralelizam, po instrumentalno-ritualnom aparatu, sa astrologi]om i magijom, a svojom usmerenošću ka metafizičkom sa filozorijom. Neprevaziđenost muzike leži dakle u činjenici da je u njenom biću očevidna usmerenost sveg čovekovog napora, ona uvek odmah kre.će iz fizičkog u metafizičko - pokazujući čoveku istovremeno oba ova svoja svojstva (Иса), otvarajući mu tako mogučnost (pa čak i model) transcendencije svog sadašnjeg stanja.

78