РТВ Теорија и пракса

U tom svetu muzika takodje nije vidljiva l2 ali je opažena isto koliko i crtež. Jednostavno: animirani prostor i sve što ga ispunjava mora da zvuči, on zapravo odaje, pulsira zvučanje bitno za svoju egzistenciju, život nemirnih crteža se meri muzikom i zvukom, kao što se čovekov utvrdjuje tragovima disanja ili otkucajima bila. Ovde se, za razliku od do sada pominjanih primera televizije i filma, radi o zvučenju same slike. Muzika predstavlja fiziologiju animacije, a tišina dobija ulogu koja joj je data u muzičkoj „dramaturgiji” (kompoziciji) - ona je pritajeno, napeto iščekivanje, razrešujućeg, katarizičkog zvuka. Muzika je, dakle, u prostorima animiranog filma danas našla svoj prirodni habitat. l3 Sinhronitet muzike ili zvuka i vizuelnog pokreta. od prvih zvučnih crtanih filmova (partiture Karla Stelinga za Nikija) pa do savremenih eksperimenta u animaciji (Meklaren, Arkadi) ostao je jedno od „obaveznih praviia” (F. Porsil). Ovo pravilo je, medjutim, previše zloupotrebl javano i često, pre svega zbog toga što su izuzetno, pa i preterano popularni „iaki” komadi

12 Čak i kad to ieste - i muzičari i instrumenti su crteži (i to najčešće karikaturalni), a crtež muziciranja je beskrajno slobodniji da bude „dramatičan” i „fantastičan" nego što je to zaista slučaj U „realističnom”, „fotografskom” filmu ili televiziji, horizont je retko više nego geografski pojam, on je kraj okom sagledivog životnog sveta i neba, ali u animiranom filmu (kao i u likovnim umetnostima) horizont je pravi početak, prava nepoznanica - misterija Ijudskog bića; crtani svet otkriva da је samo tatuaža na nesagledivoj površini Ijudskog bića, Otud je animirani svet bliži muzici - pogodniji za njenu vizuelizaciju od bilo kog drugog. I Čak Džouns („Muzika i animirani film”, „Sineast” 49/50, str. 103, Sarajevo 1980/81.) tvrdi da je „najbolja interpre'tacija apstraktne muzike ona koja je slijedi u njenoj apstraktnosti. Grafički" „Džons zatim dodaje da se „mogu pronači apstraktni zvuci i apstraktne slike koje se slažu međusobno”, „Animirani film je logično sredstvo za izražavanje muzike, jer od svih medija on daje fantaziji najviše uverljivosti”. Sve ovo, dakako, govori u prilog Makluanovoj tezi: „Jedno vreme biio је uho Nakon toga, nastupio je trenutak oka. Jednog dana i oko i uho biće u savršenom skladu”.

90