РТВ Теорија и пракса

prvo, stepen ekonomičnosti mjeren odnosom ukupnog prihoda i troškova poslovanja izrazito pada; drugo, utrošak troškova poslovanja za proizvodnju 1 minute vlastitog programa (u odnosu na 1981. godinu) povećao se za približno 500 posto; treće, proizvodnja vlastitog programa u posljednjih šest godina postepeno i nezadrživo pada; četvrto, za jedan čas radnog vremena radnik televizije, ako radi, danas proizvede samo oko 85 posto minuta piograma u odnosu na 1981. godinu; i peto, moguća izvedenica: potpunija i savremenija tehnička oprema u našem slučaju izgleda znači - niža opšta produktivnost. Navedeni podaci (rezultat su jednog od malobrojnih zajedničkih istraživačkih pokušaja) mogu biti sporni u egzaktnosti i različiti u odnosu na pojedine teievizijske stanice. Moguće intervencije i izmjene pokazatelja suštinski ne mijenjaju osnovni utisak. Na žalost, ne mijenjaju ni davnu procjenu Evropske radio-difuzne zajednice koja jugoslovensku radio-televizijsku produktivnost vrednuje kvalifikativom - niska, a programski i tehnički kvalitet srednji. Predstoji nam, dakle, obaveza da utvrdimo stvarne vrijednosti domaće minute, njenu cijenu, vrijednost, kvalitet, njenu autentičnost. (Zaista, kak\ 7 a je ta naša domaća umotvorina, kolika je njena stvarna glad i potreba za Ijudskom stvaralačkom energijom i umijećem!) I u ovom slučaju, kao i u mnogim drugim sferama medija, ne operišemo egzaktnim pokazateljima, a najmanje jedinstvenim podacima za JRT sistem. Kao i obično služimo se najčešće hipotetičkim pretpostavkama i iskustvenim uporedbama. Međutim, jedno je zasigurno jasno, bilo kako da radimo, generalne ocjene su sagledive i za sada nam ne idu u prilog. Na osnovu upravo ovakvih (prihvatimo da su rovite, a najvjerovatnije još drastičnije) procjena vlastite programske proizvodne minute, nameće se logično pitanje: kakva je stvarno ta tamo neka tuđa minuta? Da li je ona preko plota bolja, potpunija, sadržajnija? Možda pretjerujemo kada

100