РТВ Теорија и пракса

isuviše insistiramo na razlikama? Zar razlike ne mogu biti fiktivne, a u svakom slučaju su tuđi obrazac forme i sadržine? Možda smo u duhovnoj prednosti, a to, eto, još uvijek ne znamo? Sve su to, usuđujem se da kažem, naivne, samozadovoljavajuče pretpostavke. Norme određuju danas drugi koji diktiraju i tržišnu vrijednost i cijenu ponude. Ako se oslonimo na zbir pokazatelja jugoslovenskog televizijskog izvoza u 1986. godini, a one su nam jedina trenutačna realna i moguća procjena naših stvarnih mogućnosti i stvarne vrijednosti naše ponude, onda dolazimo do zanimljivih saznanja. Ukupna godišnja jugosiovenska proizvodnja vlastitog programa kreće se oko 800 hiljada minuta ili 13 hiljada i tri stotine sati. Iz tog koša minuta domaći znalci i revnosni posmatrači svjetske festivalske ponude i potražnje izvršili su izbor programa koji treba da zadovolje ukus i kriterije stranog kupca. Pretpostavljamo, prirodno, da je to isti kupac koji će sutra (kao kupac ili gledalac) vrednovati naše zemaljske ali i svemirske ponude. Od opet nešto sireg koša ponuda, strani kupac je izdvoio tačno 8 hiljada 554 minute programa svih jugoslovenskih televizijskih studija sem TV Prištine: Tri hiljade 15 rainuta programa je otkupljeno za posebne emisije namijenjene stranim, odnosno našim radnicima i iseljenicima, hiljadu 667 minuta su otkupile zemlje istočnog bloka (izdvajamo ih zato što izbor u ovom slučaju nije strogo komercijalni, dio je bilateralnih dogovora kao i izvjesnih političko-sentimentalnih pobuda) i na kraju, 3 hiljade 872 minute programa su otkupiie zemlje Evrope i SAD. Upravo posljednji podatak nas najviše i interesuje. On je, željeli mi to ili ne, i najrealniji senzor naših programskih mogučnosti i vrijednosti. Šire zaista ne treba komentarisati navedene podatke (kao što su: razlike između ukupne proizvedene programske minutaže i minutaže otkupljenih programa, relativno pristojne prodajne avanture iz prošle godine - 63 sata programa - ispod 0,5 procenata - na zapadnoevropske ekrane!). Bitnije je saznanje da su takve i tolike mogučnosti domaće produkcije danas, sutra znatno manje, i da nara takvo kretanje unazad ne obezbjeđuje sretan ulazak u nove tehnološke svjetske prodore. Opredjeljenje za ovakav nešto sivlje i tamnije oslikan domači ekran ima za cilj samo jedno: da ukaže na nužnost

101