РТВ Теорија и пракса

fenomena režije i metodološkom raspravom - kako je moguča opšta teorija rediteljske umetnosti, kao estetika režije, s uvodom U traganju za estetikom režije, metodom anketnog istraživanja teorije i prakse režije kao umetnosti. Ovaj oblik istraživanja fenomena režije od dramske režije brzo se proširio na traganje za estetikom režije opere, filma, radija, televizije, lutkarskog teatra, teatra za decu i omladinu i najzad „režije” u svakidašnjem životu. Ovde ću ukratko referisati estetičke rezultate režije u lutkarskom teatru čije teorijske rezultate če čitaiac moči uskoro pronači u knjizi estetičkih razgovora i svedočanstava umetnika i teoretičara praktičara i estetičara, koja če biti objavljena pod naslovom Umetnost lutkarske režije, s mojom uvodnom studijom „Estetika lutkarske režije”. U ovom krugu mojih estetičkih istraživanja fenomena lutkarske režije učestvovali su, pored pisaca za lutke i reditelji lutkarstva, glumci i animatori lutaka, scenografi, kostimografi, kompozitori, teoretičari i kritičari. Ovde ču sažeto navesti samo nekoliko umetničkih svedočenja reditelja lutkarstva: Marije Kulundžić, Srboljuba Stankoviča, Luka Paljetka, Miroslava Ujeviča, Atanasa Ilkova, Matije Milčinskog, Monike Snarske, Jovana Putnika, kao i mišljenje teoretičara lutkarske umetnosti Henrika Jurkovskog i Milenka Misailovića, književnika Stevana Pešiča i glumice Nevenke Magaš-Filipović. Biče to samo sumaran uvid u predmet i zadatke savremenog lutkarskog reditelja kao umetnika, stvaraoca režije za decu par ехсеИепсе. Za Mariju Kulundžić predmet lutkarske režije jesu deca za koju se predstave režiraju. Participacija deteta u recepciji predstave za nju je odlučna i bitna odlika režije lutaka. Reditelju Jovanu Putniku (1914-1983) neostvarena pozorišna radost bio je teatar lutaka, kome je tek u poznim godinama svoga stvaranja posvetio deo rediteljskog angažmana. Bio je duboko übeđen da je pozorište za decu ne samo najhumaniji vid teatra, nego i najopravdaniji oblik postojanja pozorišta kao

130