РТВ Теорија и пракса

serijal za decu i dečja TV igra, itd.) postavlja se kao prvorazredni zadatak u traganju za estetikom režije za decu. Zadatak i ciljevi režije za decu se ne mogu razumeti bez temeljne analize konstituenata rediteljskog stvaranja (dramaturgija, režija, gluma, vreme/prostor, zvuk, muzika, svetlost, zakoni scenskog govora i scenskog pokreta, zatim recepcije scenskog, filmskog, radijskog ili televizijskog dela od medija do medijalnog). Kada je reč o dramskom govornom teatru i relaciji književnost i režija onda se režija može tretirati sa dva aspekta: 1. Režija obuhvata celinu materijalnog i personalnog na sceni, ili' 2. Režija је prenošenje pisanog dela na scenu. Režija za decu, upravo, ona nam svedoči o tome kako je režija prema tekstu odista više i manje od te uslovnosti. Više nego drugde tekst je u režiji dečjeg teatra često puki povod za scensku umetničku igru. Posebno na filmu minimalna je uloga dramskog scenarijskog teksta, često zanemarljiva, npr. u lutka-igri a još više u animiranom filmu, gotovo od sporedne izražajne vrednosti. Pa ipak, tekst kao pretekst ili podtekst režija za decu koristi kao osnovni idejno-estetski izraz, bez koga je nemogučna umetnost drame, filma, radija i televizije za decu, kao što je nemogućna egzistencija dramske umetnosti bez reči, kao preteksta. O složenoj uslovljenosti režije i teksta kao i drugih konstituenata režijskog umetničkog stvaralaštva može se videti više u mojoj „Anketi o fenomenu režije - jugoslovenski reditelji o režiji” - objavljenoj u „Sceni”, časopisu za pozorišnu umetnost, Sterijino pozorje, Novi Sad, 1978-83. Čitalac če naći brojne odgovore o režiji i u mojim knjigama Kultura režije priiog nauci o pozorištu, i Dramska režija jugoslovenski pozorišni reditelji o režiji, Beograd, Ars Longa V. 8., 1984. i 1985, gde sam u studijskim predgovorima zagovarao kulturu dramske režije metodologijom interdisciplinarnih istraživanja

129