РТВ Теорија и пракса

Magla na ulicama, magla daje boju zvucima. Zvukovni svet kada je magla, drugačiji je. Stižemo do beogradske železničke stanice. Miiogo sveta. I ovde magla. Magla i pod pokrivenim peronima, magla u svim glasovima, u pištaljkama, u glasnogovornicima, koracima, pištanju električnih vagoneta, točkovima lokomotiva i vagona, praskanju šina. GLAS ŽENE SPIKERA: Ekspresni voz iz Subotice s vremenom polaska u 20 časova i 40 minuta kasni iz Beograda oko 20 minuta. (Trpeljiv, jedva čujan, horski uzdah umornih i prozeblih putnika.) I ovaj bi uzdah trebalo povečati nekako kao onaj uzdah skadarlijskog boema, pretočiti ga u ostinato ali tako da zazvuči kao da ga nikad i niko više neće i ne može zaustaviti. ČOVEK IZ NOVOSADSKOG VOZA: Krenuo ja jutros iz Novog Sada. U Sremskim Karlovcima voz stane. Kažu nam - nestalo struje! To je bilo jutros... rano... I ja na autobusku stanicu pa za Beograd, Svršim poso, dođem na stanicu ovde i čekam... Još ga nema... Nije ni došo iz Sremskih Karlovaca! MUŠKI GLAS: Ima li to neke veze s maglom? ČOVEK IZ NOVOSADSKOG VOZA: Ma kakva magla! Zvuci hladnih i zvuci toplih prostora. Zvuci beogradske železničke stanice. Kada je magla i kada je noć i kada vozovi kasne na ovoj stanici Ijudi ne govore onako kako bi govorili na nekoj drugoj železničkoj stanici. Večeras, šestog decembra hiljadudevetstotinaosamdesetšeste, na temperaturi od jedan ili dva stepena ispod nule, Srbi, razni Srbi i drugi, Šiptari, Arapi, Makedonci, Grci, Turci, muslimani sa svih strana, retki „stranci", ređi zapadni Jugosloveni, svi, govore nekim posebnim glasovima.

151