РТВ Теорија и пракса

Na peronu smo broj tri ili četiri. Nekoliko Nemaca razgovara glasno, glasnije od drugih, kao da jačinom glasova pokušavaju da se zagreju. Trzamo se kao umorni lovci na zvuk krupnije zverke. S isturenim mikrofonima Zoran ih stidljivo zaobilazi. O, kako bi bilo dobro da se nekoliko njihovih reči provuče kroz ovu domaču džunglu glasova i svakojake buke! Da tu našu Vavilonsku kulu dozidamo „ukusom Evrope"! MUŠKI GLAS: Zorane, zašto tako daleko?! Krupnije! Bliže! S isturenim mikrofonima on se vraća, ali u tom trenutku proleće električni vagonet i glasovi Nemaca utapaju se u buku mašine. Zoran pravi drugi krug, vagonet se udaljava ali odjednom nastaje tišina, kao naručena. Nemci, međutim, prestaju da galame. Niko, izgleda, ne voli da govori kad tišina dođe tako iznenadno. Takve iznenadne tišine, trenutne zvučne prekide, doživeo sam u džungli, u močvari, na reci, kad horovi ptica, insekata ili drugih životinja promene ritam zvučnog kretanja. Obično se to dogodi pri vrhuncu „pesme", kad je celokupan prostor ispunjen tim zajedničkim njihanjem, zajedničkim disanjem, trans postignut, opijenost zvukom kad dosegne do kraja, tada nastupaju ti užasavajuči prekidi od mrvice vremena. Pesma se tada menja, s novom snagom nastavlja se Ijuljanje. GLAS ŽENE SPIKERA: Putnički voz iz Valjeva preko Mojkovca koji prema redu vožnje polazi u 20 časova i 15 minuta biće postavljen na treći kolosek, (tišina s opštim brumom) Ekspresni voz broj 262, Venecija Ekspres, za Veneciju preko Slavonskog Broda, Zagreba, Ljubljane i Sežane, stoji na drugom koloseku. Polazi u 20 časova. (tišina s opštim brumom) Poziva se radnik za nađene stvari da se javi na šalter informacija.

152