РТВ Теорија и пракса

PRODAVAC KESTENJA: Nemoj da si dosadan, Željko! Sto grama deset hiljada. PIJANAC (Željko); Ma iso sam kartu da uzmem!... Onaj sanduk, papirnati... da ona samo radi... ona bi to! Je 1 me razumeš ilj me ne razumeš? MUŠKI GLAS IZ TELEFONSKE KABINE (fonastenija?): Alo! Da li je Nina kod kuče? Da li je Nina kod kuče? А1о!!! (obesrabreno) Ne vredi... ne čuje se! Zvuk spuštene treiefonske slušalice i zveket lanca kojim je slušalica kao pas privezana za aparat. Pojačan zvuk tramvaja, automobila i Ijudi. Ulazimo još jednom u predvorje stanice. Kako bruji reč predvorje !Kao da su dvorovi iza! Kraj jednog stuba omanji seljak sav smežuran, stoji kraj otvorene vreće s belom, raščešljanom vunom. Ta bela vuna je kao reč predvorje. Vuna kao tišina. PIJANI SELJAK: Evo vuna! Evo vuna! Dođi! Dođi! Dođi! MUŠKI GLAS: Odakle je vuna? PIJANI SELJAK: D01e... Barajevo... MUŠKI GLAS: Što je nisi prodo? SELJAK: Nisam stigo na vreme. Pono sam to ali zakasnio voz. Ona ше zajebala, žena... slagala ше! Majku joj krvavu jebem! Dođi, kažem, u jedan sat pa me čekaj... Nije došla. Promena mesta. Mikrofon je u tramvaju. Nema Ijudskih glasova. Tramvaj staje. Tišina. Niko ne izlazi niti iko ulazi. Neko kašljuca. Tramvaj polazi. Tramvaj staje. Otvaraju se

154