РТВ Теорија и пракса

Planirani evidencijski model bio je prilično ambiciozan. Radi kompletnosti analize, zamišljena je sistematizacija obuhvata podataka u kojoj se svaki prilog vodi zasebno, te mora biti definiran: 1) datumom izvedbe, 2) imenom autora, 3) statusom autora, 4) žanrom, 5) nazivom teme, 6) načinom interpretiranja, 7) tematskom pripadnošču, 8) područnom usmjerenošču, 9) stupnjem pravovremenosti, 10) načinom opažanja, 11) načinom izvedbe, 12) nazivom emisije u kojoj je objavljen, 13) trajanjem (bilo u redovima, bilo u minutama), te, napokon,i 14) iznosom honorara (za priloge vanjskih suradnika). Nazivi nekih rubrika traže pojašnjenje: tako status opisuje zvanje izvršioca, počevši od mlađeg suradnika, ргеко suradnika, reportera, urednika, komentatora i sl., (za stalno uposlene novinare), te honorarca-početnika, dopisnika iz drugog mjesta, stručnog suradnika, kolegu iz druge redakcije, itd. (za honorarne suradnike), što omogučava analizu učinka i strukture proizvoda različitih grupa izvršilaca, kao i kalkuliranje „cijene rada” za svaku kategoriju, Žanr je dat u uobičajenom klasifikacijskom modelu, od vijesti, izvještaja, izjave, ankete, reportaže, prijenosa. Iz rubrike način interpretiranja doznaje se, na primjer, kad je riječ o evidenciji za radio, tip priloga (tekst ili snimka sugovornika), interpretator (autor ili spiker), iz čega se može ocijeniti koliko je bogat ili jednoličan prevladavajuči „zvuk” programa, pojedinih emisija ili grupa rubrika. Tematska pripadnost locira temu priloga u oblast politike, komunalija, zdravstva, kulture,

162