РТВ Теорија и пракса

Televizija je okrenuta ne publici, nego publikama, okrenuta je različitim i širim i parcijalnim i pojedinačnim interesima i očekivanjima šta televizija „treba da da”. Televizija „uzima” iz svih medija, iz svih oblika Ijudskog rada i stvaralaštva, ali može postati istinskim sredstvom kulture tek kada izgradi i realizuje svoj specifični kulturni izraz. Tu specifičnost možemo poimati dvojako: uzimajuči iz drugih oblasti Ijudskog rada i stvaralaštva i prilagođavajuči to svom mediju, televizija ipak stvara novo, nešto kao fotografiju slike, ili slikovni roman, itd.; televizija stvara novu vrijednost kulture u svojim specifičnim izražajima, Televizija ne može za nas čitati knjigu, otiči na koncert, gledati pozorišnu predstavu i film, vidjeti izložbu slika, otiči na izložbu skulpture, ne može umjesto nas otiči na pjesničko veče ili neku drugu kulturnu manifestaciju, ali može po načinu „prenosa” tih događaja inicirati na neposredni doživljaj. Svoj specifikum sredstva kulture, dakle ne ono što „prenosi”, televizija stvara u otvorenim joj prostorima sebisvojnog stvaralaštva. Baš kao što je šarolik auditorij kojem se obrača tako i ona postaje sredstvo više činilaca kulture: informacije, saznanja iz svih oblasti znanosti i Ijudske prakse uopšte, obrazovanja, vaspitanja, umjetnosti, igre, zabave, smijeha, itd., sa jedinstvenom polaznom osnovom - interes istorijski progresivne klase, radničke klase, jeste mjera njene objektivnosti. Zato ako televizija u samoupravljanju mora da nosi neke oznake masovnosti, onda su one prvenstveno sadržane u aproksimaciji u masi ka humanitarnim vrijednostima, što „prenošenjem” već postoječih, što stvaranjem relativno novih. To je jedini put prevladavanja raskola kulture: „Ukidanje razlike između elite i masa, prema tome između elitne i masovne kulture moguče je samo u istinski humanističkom socijalizmu koji je slobodna asocijacija samoupravnih proizvođača”. 10 Televiziji se, kao sredstvu kulture, mogu otvarati perspektive samo putem njenog izgrađivanja kao

10 Gajo Petrović, Mišljenje revolucije, „Naprijed”, Zagreb, 1978, str. 255.

77