РТВ Теорија и пракса

i načina estetskog ispoljenja televizije, nego što je prisutno teoretiziranje o direktnom prenosu kao vrhuncu umjetničkog dejstva televizije. Radomir Putnik, primjećujuči da je predmet drame od antike do danas bio i ostao čovjek sa svakodnevnim i univerzalnim problemima, pa biio da se radi o drami u teatru, filmu ili televiziji, konstatuje da se „televizijska drama sve više okreče poniranju i otkrivanju istinskih pitanja čovekove egzistencije na nov, autentičan i moderan način”. 17 To novo, autentično i modemo Putnik ustanovljava več u poređenju fabule drugih vrsta drama i fabule televizijske drame: priča ili fabula ~u aristotelovskom smislu pretrpela je nužne izmene. Predmet televizijske drame više nije analiza uzvišenih sadržaja i ličnosti i njihove tragične krivice; predmet televizijske drame sada postaje događaj malog obima i značaja i junak lišen herojskih premisa.” 18 Ali pošto je čovjek i dalje predmet dramskog kazivanja „Reč je, dakle, o novom, televizijskom pristupu starim dramskim temama”. 19 Po Putnikovom pristupu, televizijska drama je prevashodno literatura (a unutar nje osobito đijalog), pa tak onda slika. Iskustvo doživljavanja televizijskih drama daje osnovu za afirmaciju ovakvog stava.

17 Radomir Putnik, „Filmska i televizijska drama”, ~RTV teorija i praksa”, Beograd, br. 6/77, str. 33. 10 Isto, str. 26. 19 Isto, str. 27.

91