РТВ Теорија и пракса

А. Š.: Mnogi Ijudi smatraju da je gledanje televizijskog programa beznačajno, zapravo da vrednosti koje ona pruža nemaju nivo nauke, umetnosti, estetike. Da li Vi nalazite neke TV vrednosti? S. M. L.: Naravno da nalazim vrijednosti na televiziji. jedna od najvećih je mogučnost da se oslobodimo svog egoizma. Prateći priče (koje smo zapustili nakon dječjeg doba), tuđe sudbine, misli drugih Ijudi - sve svjesniji postajemo da smo dio iste cjeline, da dijelimo prve i posljednje stvari. Prateči svjedočanstva o drugima možemo se zadubiti u sebe. Svakako, bilo je i prije televizije sve to dostupno ijudima na razne načine. Tko je htio, koristio je. Ekran u kući učinio je te mogučnosti masovnima donoseči, jasno, rizik izbora i silnu opasnost da nas zarobi eskalacija iažnih vrijednosti. A. Š.: Imate li neku sopstvenu viziju televizijske budučnosti? S, M. L.: Odražavati če, kao i sada, kretanje Ijudske misli i morala. Kao i sada bit će poligon za progresivne, nazadnjačke, glupe, pametne, dosadne, zanimljive, lažljive istinoljubive. Sve če ih provrtiti kroz svoju mašineriju, ali na ishod neče utjecati. Ili možda..,? Jer - mogla bi. A. Š.: Vaša porodica, zapravo Vi i Angel ste imali zajedničkog i u radu, da li Vaša deca imaju afiniteta za televiziju? Utiče li vaspitanje na odnos prema mediju i treba li decu usmeravati? S. M. L.: Moji će sinovi vjerojatno jednom sami reči dijele li moje mišljenje. U tome vidim smisao odgoja i to je jedino usmjeravanje: stvoriti Ijude koji misle svojom glavom. Smatram da je roditeljski dom pravo mjesto gdje upoznajemo svijet i život u njegovoj cjelini sa svim manama i vrlinama. Tako su rasla i naša djeca, i sada, prateči njihove sudbine, ja ocjenjujem i rekonstruiram bezbroj detalja našeg obiteljskog života. Govori se: sve teče. Ja više volim: sve traje.

235