РТВ Теорија и пракса

Jakobson. Njemu je ispričao bivši glumac moskovskog Teatra Stanislavskog „како je slavni reditelj na audiciji od njega tražio da od fraze сегоднл вечером, ,večeras’, menjajući njenu ekspresivnu nijansu, napravi četrdeset različitih poruka. On je napravio spisak nekih četrdeset emocionalnih situacija, a zatim izgovorio zadatu frazu u skladu sa svakom od ovih situacija koje je auditorij mogao da prepozna isključivo po promenama u glasovnom obliku istih dveju reči”. 14 Naravno, u običnim govornim situacijama ne traži se toliki dijapazon izražajnih mogučnosti, ali nije zgoreg znati da takve mogučnosti postoje, da ih i naš glas ima Naš srpskohrvatski jezik, treba i to reći, veoma je sonoran. Udeo vokala u njemu je veoma visok. Po torn svojstvu je odmah iza italijanskog i španskog jezika a za celih deset procenata veči je udeo vokala u našem govoru negoli u nemačkom. Pevači znaju kolika je to prednost za njihovu umetnost. Može neko prigovoriti; ima li smisla zalagati se toliko za usmeni govor u ovom vremenu opšte buke? Doista, mi živimo u velikoj buci. Industrija, mehanizacija, saobračaj, čak i visokonaponska muzika - sve je to izvor nesnošljive buke. I Ifudski glas može biti buka, galama, graja; može neprijatnije delovati od bilo kakve „industrijske” buke. Naš narod naže: „Reč mu batine vrijedi”. Glas može biti i buka i batina; grubošču je buka, netolerancijom batina. Kultivacija usmene reči podrazumeva eliminaciju bučnosti i netaktičnosti; ali pri tome ne ugušiti glas Ijudske afektivnosti. Bučne svađe, pa i žučni razgovori drugih Ijudi, mogu biti veoma neprijatni za nedužne svedoke. I u učionici i u vrtiču deca su prisiljena da slušaju bučne rasprave starijih, odnosno neprijatno alasne „pridike” neposlušnicima. Kad bi jedno dete i zasluživalo prekor, nisu dužna druga, „poslušna” deca da slušaju takva stroga glasovna reagovanja koja se kao buka, teror

14 Rornan Jakobson, Lingvistika i poetika, „Nolit”, Beograd, 1966, str. 291.

71