РТВ Теорија и пракса

Arsenije Jovanović

KABANICA SA VELIKOG JEZERA

Putovanja, ako se ne preduzimaju s previše određenim ciljem, ako nisu podstaknuta ovim ili onim koristoljubljem, poslednje su igre odraslih. Kad jednom na neko lepo putovanje krenete ravnodušni, znajte da vam od detinjstva više ništa nije ostalo. Dok sam bio dečak posmatrao sam brodove kako plove velikom rekom, lađe koje su išle gore, uz Dunav, nisu pokretale moju maštu, na brodovima koji su jurili nizvodno, ka ušču Dunava i ka Cmom Moru hiljadu kolometara daleko, na tim sam brodovima u mislima plovio od prvog dana. Bio sam na mnogim i različitim putovanjima, u deltu Dunava vraćao sam se kad god mi se za to pružala prilika. Prvi put sam je posetio u omanjem gumenom čamcu, drugi put sam do delte i ušča doplovio nešto večom Galiolom, tada sam, sa stečenim iskustvom običnog momara s prethodnog putovanja, obavljao posao zapovednika, bio sam, kako se to i među amaterima kaže, u ulozi kapetana broda. Na toj Galioli skitali smo danima i danima kroz lavirint od vode i trske, bez karata i bez vodiča, gubili se po kanalima bez putokaza, izvan naselja i daleko od Ijudi, često jedva nalazili put nazad u reku. Kada nas opčini neko mesto na planeti obećavamo sebi, pomalo neoprezno, da ćemo ga i übuduče posećivati. Posle prvog boravka u delti bio sam

128