РТВ Теорија и пракса

zadivljen i zbunjen, vratio sam se kući s nesređenim utiscima ali obećanje koje sam sebi dao ipak sam ispunio. Sledeće putovanje u deltu bilo je vrhunac skitalačke strasti, najuzbudljivija među igrama. Pred ušćem Dunava sam po treći put, nisam ovde stigao ni kao mornar ni kao kapetan, Galiole nema, uspomene idu za mnom, odbijam ih od sebe, nemam za igru vremena, reditelj sam ekipe koja o delti snima film. Brodić smo iznajmili od ribara u Sulini, rumunskom selu na desnoj obali Dunava, isplovili smo pre svanuća da snimanje na Velikom Jezeru otpočemo po jutarnjem suncu, dok su labudovi još na vodi. Sedam na pravac, nestrpljiv sam da vidim mesta kraj kojih sam ranijć prolazio, radoznao sam hoču li ih prepoznati, pripremam se da prizore iz sećanja upoređujem s ovim što će se sada ponovo i stvarno dogoditi. Kamera, koja dole u kabini još leži neraspakovana, počinje da mi smeta, nekako neočekivano i brzo postajem svestan njenog prisustva, i ne znam kad se to uvukla u mene, ne mozu tome da se oduprem ohada kao da više nije stvama, kao da nije od zemlje i od zelenila, drveda i sve je kao skica za dekor, umesto živih slika nižu se kadrovi, kvadrati, do mene dopire žagor Ijudi, ali to su sada nekakvi glasovi iž offa, stvarnost se pomera, zamućuje, sve se podređuje hlaanom staklenom oku u zatvorenom sanduku, počinjem da kadriram delove još nerasvetljenog neba, uskovitlanu vodu oko brodiča, komadić spruda s tragovima ptica, leš životinje što ga nosi matica reke, jarko obojene plovke na nekakvoj razdrtoj mreži, masne mrlje po vodi, žučkastu penu, crvenu nogu rode na isečku od sasušenog, ispucalog blata, švenkujem za zmijom među lokvanjima, iscrtavam po nebu pravougaonike s jatima ptica, nišanim, odmeravam, pomeram glavu, sedam na kran i dižem se visoko, iznad najviše sam trske, nad površinom vode sam, kroz kadar prolazi panj, ždba, spuštam se i dižem, švenkujem preko reke, brodić je poda mnom, matica ga zanosi, slika se Ijulja, sredinom reke teški tegljač juri ka moru, ponovo sam dole negde na pramcu, zapljuskuju nas talasi, krici

129