РТВ Теорија и пракса

scenografije koja bez dobrog svetla i u sivoj slici izgleda besprekorno. V. J.: Sa kojim rediteljem najbolje sarađujete? M. E.: Najradije sa Stankom Crnobrnjom i Milošem Radovićem. V. ).: Neki vaši saradnici kažu da ste perfekcionista, da mnogo zahtevate. M. E.: Cini mi se da više nisam, da je u današnjim uslovima to skoro nemoguče. V. J.: Da li ste nekada radili na scenografiji i kostimografiji u isto vreme? M. E.: Nikad, mislim da je za oba posla potrebno imati adekvatnu školu, da su oba posla stogo profesionalna. Mada su mi to mnogo puta nudili. V. J.: Da li televizijski prostor-scenografija može da ispuni sve ambicije jednog arhitekte? Kakve ste ambicije Vi imali na početku svoje profesionalne karijere? M, E.: Ne znam da li sam imala arhitektonske ambicije, uvek me je više privlačila unutrašnja arhitektura. Ali, mislim da se na arhitektonskom fakultetu mnogo više nauči ono što je potrebno i za secenografiju i za enterijer nego na Akademiji. Nije lako baviti se scenografijom, stalno izmišljati nove prostore, naročito u nedostatku finansijskih sredstava i novih materijala kojih skoro i da nema. Znači, beli papir i isti materijal ako može u 100 varijanti godišnje. Februar 1988.

Vida Jovanović

144