РТВ Теорија и пракса

Slikarka će ova tri dana, sigurno, pamtiti celog života. Scenaristkinja je saznala za nesreću svoje junakinje - o uzajamnoj, ali tragičnoj Ijubavi (njen prijatelj je nedavno umro posle teške bolesti). Dugo ju je nagovarala da priča o tome pred kamerama. Činilo joj se da će bez priče o nesrećnoj Ijubavi lik slikarke biti nedovoljno jasan. A ona je odlučno odbijala. Tada su je zamolili da pred objektivom pročita pesmu gde je bilo opisano slično duševno stanje. Iz ruku slikarke je ispao listić, ramena su joj zadrhtala. -„A sada nam ispričajte kako se sve to dogodilo". - Jedva zadržavajući suze, pričalaje zaboravivši na kameru. - ,Da, događa mi se da budem surova. Kada mi je potrebno da upoznam čoveka spremna sam na sve, ma koliko me to koštalo". - A upravo je ovo ispovest profesionalca, autora mnogih zadivljujućih po svojoj istinitosti ekranizovanih portreta! Ispovest junakinje je bila ostvarena uprkos njenim odbijanjima. Događa se da se dokumentaristima nešto pomuti u glavi. Kada zaboravljaju da je svaka akcija povezana sa opasnošću po onoga koji je odlučio da im poveri svoj unutrašnji svet. Kažu da pravila zabranjuju vojnicima-pionircima da se bave demontiranjem bombi i municije više od tri godine zaredom. Za ovo vreme oni uspevaju da se naviknu na opasnost, gube instinkt opreznosti, a tada... događa se nepopravljivo. Ali zar nešto slično ne nalazimo i u praksi novinara? Koliko daleko smeju da idu u svojim akcijama protiv junaka, pa makar to bilo ,u njegovom ličnom interesu"? Radu Tarasova, zamišljenom kao film-intervju, pretio je neuspeh. Pri pominjanju sinhrone kamere umetnica je dobijala nervai napad. Ono što se događalo na snimanju ona nije nazivala drukčije nego „duševnim striptizom". Morala je da se odrekne neposrednog razgovora pred kamerom i da pronađe drukčije rešenje za ovu dokumentamu novelu. „Lična distanca" u ekranizovanom dijalogu plaćena je Ijudskim učešćem autora u sudbini svog junaka mesecima razgovora koji im omogućavaju da otvoreno razgovaraju čak i uz prisustvo kamere. Na žalost, posle odlaska redovne filmske ckipe često ostaje samo „spaljena zemlja".

110